Zadar, (IKA) – Izložba nagrađenih radova za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika u Udbini otvorena je u subotu 12. ožujka u dvorani Državnog arhiva u Zadru, u organizaciji Družbe “Braća Hrvatskog zmaja”. Izloženo je prvonagrađeno i od Ocjenjivačkog suda prihvaćeno arhitektonsko-urbanističko rješenje arhitekte Nikole Bašića i rješenja još triju autora koja su ušla u drugi krug. Ta je izložba prvo predstavljanje tih radova nakon njihovog izlaganja u Gospiću. Nakon obraćanja zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe, o projektu izgradnje Crkve hrvatskih mučenika govorili su gospićko-senjski biskup Mile Bogović, član Ocjenjivačkog suda dr. fra Bernardin Škunca i autor Bašić. Biskup Bogović rekao je da je u projektu za idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje angažirano oko 300 ljudi, brojni umjetnici i mislioci, a na natječaj je prispjelo 28 radova. Taj je projekt ocijenio duhovnom obnovom cijelog naroda, a u gradnji sudjeluju Crkva i država, Hrvatska biskupska konferencija i Hrvatski sabor, domovinska i inozemna Crkva.

Dr. Škunca govorio je o kršćansko-teološkoj opravdanosti Bašićeva rješenja. Poslije Krista mučenici su prvi zaštitnici Crkve, rekao je, a crkva građevina je simbol uskrsnuća. Škunca smatra da je Bašićeva arhitektura na suvremeni način kreirala ideju uskrsnuća kao prepoznatljivu misao Crkve kroz sva vremena. Hrvatski identitet obilježen je motivom glagoljaškog natpisa.

Bašić je rekao da je to priznanje kruna njegova višegodišnjeg traganja u promišljanju suvremene hrvatske sakralne arhitekture. Govorio je o dimenzijama projekta kao pastoralnom centru i memorijalnom, spomeničkom obilježju u sjećanju na ljude koji su dali život za ideal slobode. Komunikacija tog objekta s užim i širim prostorom je fizička, ali i metaforička. Kripta u crkvi je multivalentna prostorija, svojevrsno učilište hrvatske povijesti, povijesni duhovni prostor na kojem se gradi crkva hrvatske budućnosti koja gleda prema nebu i optimizam duguje upravo svojim žrtvama. Asocijacije toga crkvenog zdanja su slojevite, derivirane iz povijesnog nasljeđa, zadržanog kontinuiteta i prepoznatljive kompozicije koju je autor Bašić, kako je rekao, promišljao s emotivnim nabojem, želeći simbolički i stvarno svjedočiti sredstvima primjernima mjestu na kojem su mnogi, znani i neznani, ginuli za hrvatsku slobodu.

.