Zagreb, (IKA) – Na treću obljetnicu smrti blagopokojnog kardinala Franje Kuharića 11. ožujka misu zadušnicu u zagrebačkoj katedrali, gdje počivaju njegovi zemni ostaci, predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Na početku propovijedi kardinal se najprije upitao što bi nam kardinal Kuharić u svjetlu Božje riječi koja progovara o “Proglasu bezbožnika” danas rekao, te je dodao kako je Kuharić cijeloga života svojim riječima i ponašanjem želio živjeti život biblijskoga pravednika koji se protivio tom proglasu. Kardinal Bozanić potom se osvrnuo na Kuharićeve riječi u “Razmišljanju o čovjeku”, objavljenom u Glasu Koncila 2002. godine, u kojem on progovara o tome kako mnoge ljude zanima samo horizontala ljudskoga postojanja, vlast nad drugima, posjedovanje bogatstva što može samo na neko vrijeme zadovoljiti čovjeka, da bi zaključio kako je kardinal Kuharić otvoreno govorio i onda kad su vrebali svaku njegovu riječ, te je nastojao biti učenikom Krista koga je Bog poslao baš radi toga da bi čovjeku bila vraćena sreća.

Govoreći posebno o odnosu bezbožnika s jedne, i pravednika s druge strane, kardinal je ustvrdio kako bezbožnik, za razliku od pravednika, oštro polemizira protiv onih vrijednosti na kojima se tradicionalno zasnivao njihov život, niječući ili osporavajući čak i vrijednost Božjega zakona, prilikom čega se u tom prvom čitanju lako može osjetiti arogancija, umišljenost, drskost pa i nasilje, i to protiv takozvanih religijskih iluzija, protiv utjehe u tješenja. A što je s pravednikom i njegovim licem, upitao se zatim propovjednik, kazavši kako se u odnosu prema bezbožniku vidi da je njegova temeljna odrednica da mu život nije jednak njihovu. Osim toga, pravednik na progonstvo odgovara blagošću, a vedrina i krotkost ispunjena nadom najviše pogađaju protivnika koji postaje još bezobzirnijim tako što se poigrava sigurnošću pravednika koju dobro poznaje, čak do te mjere da napada onoga u koga vjernik ima povjerenje i onoga tko obećava svu pomoć i prisutnost, rekao je kardinal Bozanić.
Premda su vremena drukčija, osporavanja ipak ni danas nema manje pa se namjerno prešućuje i ne primjećuje prisutnost pravednika, glas evanđelja kao da je postao nezanimljiv, prigušuje se prisutnost vjerničkoga za što smo odgovorni ponajprije mi, vjernici, budući da se dobro ne može prešutjeti jer “ono izbija poput klice, čak i onda kada se dokidaju granice koje otkrivaju različitost i štite posebnosti”, napomenuo je kardinal. U tom se smislu ponovno upitao treba li našem hrvatskom društvu neki snažniji poticaj za razmišljanje o vrijednostima od podatka da se toliko branitelja, koji su prvi u prijetećim planovima gaženja ljudskoga i nacionalnoga dostojanstva prepoznali vrijednosti za koje se vrijedi boriti, odlučuje na oduzimanje života, ili da li je moguće da se njima prebrojavaju rane i da se dovodi u pitanje smisao njihove žrtve. U tom je svjetlu kardinal Bozanić poručio braniteljima: “Ako čujete moj glas i glas vjernika, dragi branitelji, ne dopustite da popusti snaga vaše nade i strpljivosti”. Kazao je također kako njihov život nije kao u ostalih, i da dok ih život i ljudi iskušavaju porugom i mukom, i dok je njihova blagost izvrgnuta kušnjama, mole za dar vjere te da žive svoje kršćanstvo i ne srame se biti dio Crkve i svojih zajednica, baš onako kako poručuje i blagopokojni kardinal Kuharić riječima: “Strašno je lice smrti ako o njoj razmišljamo bez vjere i kršćanske nade”.

Ostalim je vjernicima kardinal Bozanić poručio da “uznemiruju” druge dobrotom, te je poručio kako ne smijemo posustati u tumačenju istine o nama i Domovinskomu ratu. Naprotiv, trebamo se poslužiti svim mogućim sredstvima i institucijama u zemlji i inozemstvu i ne smijemo posustati i dopustiti da se na temelju predrasuda o nama koje se vuku iz jednoga vremena u drugo, diskriminira nedavna prošlost. Zato je kardinal Bozanić u ime svih vjernika od odgovornih zatražio da se otvorena pitanja razjasne, da svatko preuzme odgovornost prema mjeri službe u našem društvu, a da se s javnošću ne manipulira poluistinama i prenaglašavanjem beznačajnih pojedinosti.
“Pozvani smo teškoće i napade koje proživljavamo i koje nam drugi spremaju, promatrati u svjetlu križa”, rekao je kardinal i ustvrdio kako je potrebno da sve što činimo kao vjernici bude odraz Kristova duha. Izrazivši svoj poticaj vjernicima da budu ustrajni i vidljiviji, te da se usprotive bezbožnicima svojom kršćanskom pojavom, dobrotom i blagošću, kardinal Bozanić zaključio je kako je upravo to cijena pravednika koji, poput presvete Bogorodice Marije i blaženoga Alojzija Stepinca, upućuje na život s Bogom i ne dopušta da se prečuje glas vječnosti za koju se, kao i za blagopokojnoga kardinala Kuharića, i te večeri posebno molilo.

Na misi su, uz kardinala Bozanića, koncelebrirali i zagrebački pomoćni biskupi Josip Mrzljak i Vlado Košić, novoimenovani zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, vojni biskup Juraj Jezerinac, kanonici i prebendari Prvostolnog Kaptola zagrebačkog te 60-ak svećenika i redovnika.