Katehetske homilije
Kršćanska sadašnjost objavila homilije sirijskoga teologa Teodora Mopsuestijskog u prijevodu dr. Tomislava Zdenka Tenšeka
U biblioteci “Kršćanski klasici” u izdanju Kršćanske sadašnjosti objavljena je knjiga Teodora Mopsuestijskog “Katehetske homilije”. Knjiga predstavlja prijevod francuskoga izvornika, a kako u uvodu knjige ističe njen prevoditelj Tomislav Zdenko Tenšek, OFM, katehetske homilije ovog sirijskoga teologa uvelike su pridonijele produbljenju kristološke dogme i formuliranju dogmatske kristološke definicije na Kalcedonskom koncilu 451. godine. Teodor Mopsuestijski rođen je oko 350. godine u Antiohiji, a umro je na glasu svetosti 428. godine. Bio je učenik Diodora Tarškog i prijatelj Ivana Zlatoustog. Godine 383. antiohijski patrijarh Flavijan zaredio ga je za svećenika, a 392. godine zaređen je za biskupa Mopsuestije u Ciliciji, sjeveroistočno od Antiohije, gdje je djelovao 36 godina.
Homilije okupljene na dvjestotinjak stranica ove knjige nastale su između 383. i 392. godine, a riječ je o krsnim katehezama koje su u starini imale vremenski i sadržajni karakter i logiku. Stvarane su u živom govoru te u prisnom dodiru s katekumenima kojima se Teodor obraćao, a odnose se na dane koji su neposredno prethodili blagdanu Pashe-Uskrsa. Navodeći poteškoće na koje je nailazio prevodeći djelo, dr. Tenšek je osim težine autorovih tekstova, istaknuo i prevođenje nekih riječi te je naveo kako se u tekstu donose neke grčke i sirijske riječi u transliteraciji što pomaže cjelovitijem razumijevanju izvorne Teodorove misli.
Knjiga je podijeljena u dva dijela koja obrađuju najprije tumačenje simbola vjere, a sastoji se iz deset homilija (I.-X.). Drugi dio posvećen je tumačenju otajstava Svete Crkve i obuhvaća šest homilija (XI.-XII.) koje govore o krštenju (tri homilije) te Očenašu (dvije homilije). Na početku svake homilije nalazi se kraći uvod u kojoj se čitatelj upoznaje s tematikom u homiliji. U tekstovima homilija nalaze se brojni biblijski navodi, osobito iz Novoga zavjeta, a posebno iz Pavlovih spisa koji je Teodorov omiljeni autor. Govor koji Teodor koristi u svojim homilijama je jednostavan, s malo slika, bez lirskih i poetskih prizvuka. Ono što je sigurno, a što navodi i prevoditelj, “Teodor je “tumač Svetih pisama”, o čemu svjedoči i novoobjavljena knjiga. Kako bi čitatelju bilo olakšano čitanje, na kraju se knjige nalazi i kazalo biblijskih navoda te kazalo osoba, stvari i pojmova. (ika-žz/kj)