Bad Honnef, (IKA) – Seminar za pastoralne suradnice i suradnike hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj na temu “Iskustvo Boga u zajednici” održan je od utorka 22. do četvrtka 24. veljače u prostorijama Katoličkoga socijalnog instituta Nadbiskupije Koeln u Bad Honnefu u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta.
Na seminaru se okupilo 26-ero pastoralnih suradnica i suradnika, đakona, redovnica, laikinja i laika, a predavanja o temama religiozno iskustvo i iskustvo Boga, put u iskustvo Boga i njegov sadržaj te kriterij provjere i prenošenje iskustva održala je dr. s. Nela Gašpar s Teologije u Rijeci. Pastoralni suradnik iz HKM Mannheim mo. Ivan Žan govorio je o skladbama u Godini euharistije za puk, za zbor i za djecu i mlade. Seminar je otvorio delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj fra Josip Bebić, istaknuvši pritom važnost takvih susreta u procesu daljnjeg usavršavanja pastoralnih djelatnika u hrvatskom dušobrižništvu u Njemačkoj.
Dr. Gašpar u svojim je predavanjima između ostalog ponudila na razmišljanja pitanja što znači govor o religioznom iskustvu; što pod tim razumijevamo; ne bi li u religioznom području bilo bolje izbjegavati riječ “iskustvo” jer tu nema ničega što se može kontrolirati, utvrditi, proračunati te ako ipak govorimo o religioznom iskustvu, ne moramo li ga pomno razlikovati od ne-religioznoga iskustva i navesti za nj točne kriterije? Istaknula je također kako se iskustvo ne da reducirati ni objektivistički ni subjektivistički, nego ono obuhvaća oboje: objektivnu obogaćenost stvarnošću i subjektivni doživljaj. Ono nastaje iz zajedničkog djelovanja objektivne stvarnosti i subjektivnog ophođenja s okolnim svijetom i sa suvremenicima. Iskustvo je ujedno pogođenost stvarnošću i interpretacija toga događaja riječima, slikama i pojmovima. Iskustvo ima, dakle, dijalektičku strukturu, a to znači: ono je povijesno jer pod izrazom povijest podrazumijeva se međusobno djelovanje čovjeka i svijeta. Podsjetila je također kako je kršćansko iskustvo posebno religiozno iskustvo koje je obilježeno uvjerenjem da osobnu, nacionalnu, svjetsku i kozmičku povijest gleda kao događanja pod Božjim patronatom, kao događanja koji imaju Boga za sugovornika. Vjera je uvijek pozitivan odgovor na Božji govor, a njezin temelj je pitanje o smislu na koje se ne može dati jedan isključivo unutarpovijesni odgovor. Svi unutarpovijesni odgovori samo su objašnjenje uzročno-posljedične veze i pridonose otkrivanju smisla, ali ga ne mogu potpuno otkriti, rekla je, pojasnivši da je odgovor moguć samo na eshatološkoj razini, anticipacijom kraja povijesti koja se događa i može se dogoditi samo unutar vjere.

Mo. Žan je posebnu pozornost posvetio skladbama koje se vraćaju izvorno na Posljednju večeru, koje govore o kruhu, vinu, davanju, darivanju i ljubavi. Riječ je o skladbama jednostavnog oblika, koje se lako pamte, brzo uče i brzo prenose. Također su tijekom seminara ponovljene stare skladbe, ali je bilo riječi i o skladbama koje su nastale u posljednjih 25 ili više godina. Osobita pozornost bila je posvećena skladbama hrvatskih skladatelja koji su danas u punoj snazi, a odnose se na euharistiju, posebice skladatelja Brkanovića, Martinjaka, Marovića i drugih, vodeći računa da su prikladne za liturgiju. Tako su izdvojene ulazne, prikazne i pričesne skladbe. Govoreći o skladbama u Godini euharistije za zbor, kazao je kako su u sklopu te teme obrađene skladbe prije svega hrvatskih skladatelja, npr. J. Gržinčića te obrade stranih autora Molitora i R. Hallera. Mo. Žan je kazao kako su obrađene i skladbe za djecu i mlade, prvenstveno hrvatskih autora koje su pisane na jednostavan način, a sve su nastale u posljednjih dvadesetak godina, tiskane su i objavljene u pjesmarici “Pjevajte Gospodinu pjesmu novu” u Zagrebu, odnosno naknadno objavljenoj u Sarajevu.
Na susretu je predstavljena pjesmarica duhovnih skladbi mo. Žana “Dođite, kličimo Gospodinu”, objavljena 2004. u Novalji u nakladi Grada Novalje. Pjesmarica sadrži liturgijsku i zborsku duhovnu glazbu namijenjenu zborovima, puku, djeci i mladima, za koju je predgovor napisao liturgičar dr. Ivan Šaško s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.