Čakovec, (IKA) – U organizaciji župe sv. Nikole biskupa i franjevačkog samostana u Katoličkom domu u Čakovcu održana je 20. veljače tribina na kojoj je o temi “Socijalno djelovanje Katoličke crkve u Hrvatskoj” izlagao ravnatelj Caritasa Varaždinske biskupije dipl. teolog Ante Šola, koji je već gostovao na dvije tribine u Čakovcu, govoreći o obitelji i župnim Caritasima. Tribini su, uz zainteresirane vjernike, nazočili predstavnici više župnih Caritasa te civilnih udruga.
Pozdravne riječi uputio je župni vikar fra Anđelko Rakhel, koji je istaknuo kako je riječ o vrlo aktualnoj temi, koja se tiče života Crkve, ali i života i angažmana svakog vjernika koji je pozvan pružiti pomoć bližnjemu u potrebi.

U uvodnoj riječi Šola je napomenuo kako je socijalno područje danas najosjetljivije u Europi i svijetu, osobito zato jer velike svjetske sile, ali i manje države, žele rješavati kompletne probleme ekonomske, političke i socijalne prirode, te pritom uviđaju da je socijalno pitanje najteže riješiti. Dodao je kako se često Crkvi u Hrvatskoj predbacuje da ne čini dovoljno na socijalnom planu, premda zapravo čini mnogo. “Ova tribina je poticaj na promišljanje o tome kako smo svi pozvani činiti još i više”, istaknuo je u uvodu. Svi smo mi dionici društva pozvani djelovati organizirano, kao članovi Crkve biti aktivni i angažirani vjernici, ali kao članovi društva aktivniji i unutar šire zajednice. Pritom ne smijemo samo čekati rješenja “od gore”, jer vlast formira narod i narod ima pravo utjecati na nju, upozorio je Šola.

Kazavši kako su socijalna poruka i socijalno djelovanje Crkve duboko ukorijenjeni u 2000-ljetnu povijest Crkve, napomenuo je da se uspješnost, odnosno neuspješnost Crkve oduvijek mjerila prema tomu koliko su službeni predstavnici Crkve, a to su biskupi i svećenici, primjerom pokazivali svoje socijalno usmjerenje. Rekao je kako se malo po malo predbacuje Crkvi da nedovoljno vodi brigu za ljude u potrebi, ali ozbiljna analiza govori suprotno. Istaknuvši da se socijalno djelovanje Crkve temelji na socijalnim dokumentima Crkve, podsjetio je da je organizirani socijalni nauk Crkve započeo 1891. godine enciklikom “Novo vrijeme” pape Lava XIII. Taj je dokument uključio u problematiku pojam solidarnosti na duže vrijeme, koja se može ostvariti odgovarajućim državnim zakonodavstvom, što je aktualno i danas. Kasnije je uveden pojam i načelo subsidijarnosti na svim razinama, kako bi svatko tko je u potrebi imao pravo na pomoć.

“Socijalni govor Crkve u konkretnom društvu, koji obuhvaća, ne samo službene socijalne dokumente, već i pisanu i izgovorenu riječ predstavnika Crkve, kao i sve one inicijative vjernika laika u kojima se prepoznaje socijalno-etička prisutnost kršćana u konkretnom društvu, vrlo su važni i životni. Pa ipak, danas se u Hrvatskoj mnogo više govori o socijalnom angažmanu, nego se čini. Ali, doprinos svakog pojedinca vjernika u svjedočenju svoje vjere u životu, obitelji, na radnom mjestu, u politici i društvu, daje rezultate. Na putu prema Europi bitno je skupiti glave, biti svjestan prednosti i nedostataka i boriti se legitimnim sredstvima za nacionalne interese”, rekao je Šola.

Na početku 21. st. Katolička crkva ima organizirani socijalni nauk, čije je glavno načelo dostojanstvo ljudske osobe. “No, to se nekima u Hrvatskoj i izvan nje neće svidjeti, osobito onima koji smatraju da je Crkvi mjesto izvan društvenih zbivanja. Ali za Crkvu i hrvatski narod nema drugog puta nego braniti legitimne interese svakog čovjeka od onih koji gledaju samo na kapital i profit pod svaku cijenu, a zaboravljaju dostojanstvo čovjeka, obitelji i mlade demokratske države. “Svjedoci smo utjecaja izvana, raznih lobija koji financiraju određene projekte, a svjedoci smo i načina na koje se mladež zavodi u krivom smjeru”, napomenuo je izlagač, pozvavši okupljene da im primjer za djelovanje bude začetnik karitativnog djelovanja Crkve u Hrvatskoj, bl. Alojzije Stepinac, kojeg smo pozvani slijediti kao uzor razvijanja socijalne svijesti. “Danas Crkva mora računati s općom situacijom u razvitku civilizacije. Trebamo naučiti da nam je Crkva, sociološki promatrana, jedna od društvenih skupina koja zajedno s raznovrsnim autonomnim skupinama pridonosi ljudskom suživotu u društvu. Crkva će poštivati njihovu autonomiju, ali je pritom svjesna svoje specifičnosti i univerzalnosti svoje poruke i misije. Crkva ne traži i ne može imati privilegij ili tražiti da državna politika zastupa neki svjetonazor, premda će joj biti važno da temeljne vrednote njezina socijalnog nauka budu prisutne i djelatne u društvu”, ustvrdio je Šola.

Svi smo pozvani preispitati se što konkretno činimo na socijalnom polju, što činimo kao pojedinci, što unutar obitelji, a što na razini župe. Ako svi tako krenemo činiti, pridonijet ćemo boljoj socijalnoj situaciji u državi. Zasad se čini što se može sukladno socijalnoj osviještenosti i osjetljivosti ljudi na župnoj, biskupijskoj i nacionalnoj karitativnoj razini. No, ne smijemo propuštati da učinimo još i više, ako smo to u mogućnosti i ako su takve potrebe. Stoga je potrebno snimiti potrebe na terenu, kako bi se mogli predlagati načini prikupljanja pomoći i projekti pomoći potrebitima, istaknuo je Šola, zaključivši kako je svaki čovjek pozvan zauzeti se za dobrobit društva u kojem živi, a osobito su vjernici pozvani da daju svoj puni doprinos, što svakako mogu i sudjelovanjem u karitativnim aktivnostima.