Istina je prava novost.

U Goričanu pokopan župnik Antun Hoblaj mlađi

Misu zadušnicu i sprovodne obrede, u zajedništvu sa 120 svećenika, predvodio je biskup Culej

Goričan, (IKA) – U Goričanu, mjestu svoje posljednje svećeničke službe, u subotu 19. veljače u zajedničku svećeničku grobnicu na mjesnom groblju pokopan je Antun Hoblaj mlađi, svećenik Varaždinske biskupije i župnik u Goričanu, koji je iznenada preminuo u četvrtak 17. veljače u 52. godini života i 26. godini svećeništva. Misu zadušnicu i pogrebne obrede, zajedno sa 120 svećenika, predvodio je varaždinski biskup Marko Culej, a na oproštaju se uz obitelj i rodbinu okupilo mnoštvo vjernika iz Goričana i susjednih župa, rodne župe Vratišinec, kao i župa u kojima je pokojnik služio kao svećenik.
U propovijedi je biskup Culej kazao kako mu je teško kao biskupu prihvatiti naglu smrt svećenika tek u 52. godini života, koji je mogao još mnogo toga dobrog učiniti za Boga i Crkvu, no, nastavio je biskup, kao vjernici, slabi i smrtni ljudi, mi vjerujemo da je to bila Božja volja. “Vjerujemo da je naš dragi prijatelj i svećenik Antun u sebi nosio već za zemaljskog života klicu vječnosti i uskrsnuća. Zato i smrt prihvaćamo kao vjernici jer ona je prodor iz vremena u vječnost, iz prolaznosti u neprolaznost”, rekao je biskup Culej, dodavši kako je misa zadušnica dar zahvalnosti mjesne Crkve za njegovo služenje Bogu i Crkvi.
Na kraju zadušnice riječi oproštaja izrekli su župnik u Prelogu i dekan Donjomeđimurskog dekanata Antun Hoblaj stariji, u ime župe i crkvenog odbora Josip Vugrinec, u ime kolega svećenika iste generacije ekonom Požeške biskupije i župnik u Novoj Kapeli Nikola Jušić te u ime domaćih svećenika kapucin Nikola Bašnec.

Antun Hoblaj rodom je iz Vratišinca. Rođen je 11. lipnja 1953. godine u obitelji Marije i danas pokojnog Vida, u kojem su rođene i četiri kćeri. Pohađao je gimnaziju i Bogoslovni fakultet u Zagrebu, a za svećenika je zaređen u zagrebačkoj katedrali 24. lipnja 1979. Iste godine imenovan je kapelanom u Daruvaru. Upraviteljem župe Uljanik imenovan je u veljači 1982. godine, a u kolovozu iste godine privremenim upraviteljem župe Dežanovac. U siječnju 1991. imenovan je upraviteljem župe Goričan, a u veljači 2001. članom Upravnog vijeća Biskupijske ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika. U tijeku službovanja u Goričanu posvetio se zauzetom pastoralnom radu, kao i obnovi crkvenih dobara, te izgradnji pastoralnog centra Dobrog Pastira.