Gospić, (IKA) – Prvonagrađenom projektu Crkve hrvatskih mučenika u Udbini arhitekta Nikole Bašića izrečene su najbolje ocjene na susretu Ocjenjivačkoga suda, arhitekata koji su se natjecali i zainteresirane stručne publike, koji je u subotu 19. veljače održan u dvorani Muzeja Like u Gospiću. Nova crkva, za koju će kamen temeljac biti položen 9. rujna ove godine, bit će nekom vrstom prijelomnice u poimanju sakralne arhitekture u nas. Ona je suvremena s naglašenim tradicijskim, ali i futurističkim elementima te ističe memorijalnost i monumentalnost. Vrlo se skladno uklapa u urbani ambijent i naglašava simbol stradanja, otpora i pobjedne nade nad Krbavskim poljem te je ujedno vrlo uspjeli liturgijski prostor koji će moći poslužiti i župi i velikim nacionalnim slavljima.

Pozdravljajući nazočne, gospićko-senjski biskup Mile Bogović, investitor i idejni začetnik toga projekta čiji su pokrovitelji Hrvatska biskupska konferencija i Hrvatski sabor, pojasnio je tijek natječajnog procesa i rada Ocjenjivačkoga suda koji je od 28 pristiglih radova u drugi krug uputio četiri rada, a od kojih je rad zadarskoga arhitekta Bašića pobijedio i stekao uvjete za izvedbu. O pobjedničkome radu govorili su redom svi članovi Ocjenjivačkoga suda koji su svoju ocjenu donijeli jednoglasno. Prema mišljenju Celija Cege, voditelja tehničkoga postupka Natječaja, od pedesetak onih koji su podigli natječajnu dokumentaciju odazvalo se njih 28 i uglavnom se radilo o kvalitetnim projektnim rješenjima. Natječajem se tražio povijesni i sakralni dignitet, a Bašićevo idejno rješenje u tom je smislu i domišljato i vrlo prihvatljivo. Prof. Nenad Fabijanić za Bašićevo je rješenje rekao kako je suvremeno i korespondira sa svjetskim iskustvima, ali je i prikladno ambijentu u koji se smješta. Prema njegovu mišljenju, s tom crkvom ulazimo u prijelomni trenutak sakralne arhitekture u Hrvatskoj. Dr. Bernardin Škunca rekao je kako je to rješenje “položilo tri zavjeta”: da bude crkva, da bude prepoznatljiva hrvatska sakralna arhitektura te da bude mučenička crkva. No, prema njegovu mišljenju, ovim je projektom arhitekt “položio i četvrti zavjet”, onaj sakralne kreativnosti. Prof. Anton Šuljić izrazio je uvjerenje da će i ta crkva, kada bude dogotovljena u cijelosti, predstavljati novu i nezaobilaznu vrijednost u shvaćanju sakralne i memorijalne arhitekture. On je tu crkvu nazvao katedralom povijesnosti i mučeništva. Matija Salaj istaknuo je dva osobito uspjela vida te crkve: Prvo, ona je riješena kao župna crkva i pristaje uz urbano tkivo Udbine te djeluje reprezentativno ali ne i prepotentno, i drugo, naglašen je povijesni element s većom otvorenošću prema Krbavskom polju kao prostoru povijesnih događanja nego prema naselju. Hrvoje Đakoni rekao je kako je već u prvome krugu taj rad svojom simbolikom i semantikom privukao osobitu pozornost, a naknadnom je doradom apsolutno zavrijedio biti prvonagrađen. Dr. Milan Kruhek istaknuo je povijesnost toga projekta, odnosno komunikaciju koja je osobito ostvarena u memorijalnome dijelu čitavoga kompleksa.
Zahvaljujući na dobro, čak i više od očekivanoga, pročitanoj simbolici i semantici toga projekta, pobjednik Natječaja Nikola Bašić istaknuo je osobito potrebu nove identifikacije koja se ne može postići bez povezanosti s baštinom. Višeslojnost znakovnosti, za koju je autor doznavao i slučajno ali i na tome skupu, očito se postiže samosvojnim arhitektonskim govorom koji mora omogućiti novu komunikaciju. Nje pak nema bez komunikacije sa svojim vremenom ali i s prošlošću.
Crkva hrvatskih mučenika radni je i popularni naslov toga memorijalnog zdanja, jer će službeno, prema kanonskome pravu, u posveti nositi imena kanoniziranih mučenika na hrvatskome tlu, dok će u memorijalnome dijelu, prema novom shvaćanju mučeništva, kojega je začetnik papa Ivan Pavao II., biti nazočni i mnogi hrvatski mučenici koji su svoje živote žrtvovali za druge, pojasnio je na kraju biskup Bogović razloge zbog čega uopće Crkva hrvatskih mučenika.