Vatikan, (IKA) – Predstojnik i članovi Papinske akademije za život predstavili su 17. veljače na konferenciji za novinare u dvorani Ivana Pavla II. u Vatikanu temu opće skupštine “Kvaliteta života i etika zdravlja” koja će se razmatrati na zasjedanjima od 21. do 23. veljače.

U središtu radova bit će promijenjeni odnos kvalitete života, dostojanstva čovjeka, etike i zdravlja, najavio je predsjednik Akademije biskup Elio Sgreccia. Naime, tijekom godina izrazi “kvaliteta života” i “etika zdravlja” promijenili su svoje značenje, postajući tako jedna vrsta “religije zdravlja”, koja opravdava eutanaziju, eugenizam, i pobačaj, upozorio je biskup. Otkako je Svjetska zdravstvena organizacija UN-a definirala zdravlja kao stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja ta je vrednota postala utopijska i mitska. Zdravlje je važno ljudsko dobro, ali ne može ga se smatrati apsolutnim dobrom, poručio je biskup Sgreccia.

Podsjetio je na razvoj pojmova kvalitete života i etike zdravlja. Prema određenome poimanju kvalitete života, potvrđuje se da tamo gdje ne postoji prihvatljiva razina života, sam život gubi na vrijednosti i ne vrijedi živjeti ga, te se tako otvara područje eutanazije i eugenizma. Tri su čimbenika odredila pojmovni obrat dvaju izraza. Čimbenik filozofske naravi, odnosno utilitaristička i hedonistička filozofija svodi dobro na traženje užitka i svladavanje boli. Drugi je čimbenik kulturni, a to je etički sekularizam i ravnodušje. Ne postoji zagrobni život, ne postoji blažena vječnost, niti bol ima smisao. Treći je čimbenik ekonomsko-socijalni: istinska ili navodna raspoloživost ekonomsko-socijalnoga blagostanja koje je cilj svjetske politike.

Biskup Sgreccia zatim je istaknuo kako je zdravlje, premda ne predstavlja krajnje dobro osobe, ipak vrlo važno ljudsko dobro, koje zahtijeva moralnu dužnost očuvanja, potpore i spašavanja.

Koelnski teolog i psihijatar dr. Manfred Luetz na konferenciji za novinare izjasnio se protiv svojevrsne “religije zdravlja”. Prema kršćanskoj tradiciji čovjek je nositelj svog punog dostojanstva također u – i prije svega – situacijama ekstremne potrebe. To je, pak, u proturječju s prevladavajućim mnijenjem koje dostojanstvo slabih i potrebitih prije poriče, kao što je slučaj sa ljudskim zamecima, osobama s oštećenjima mozga ili starcima. Tako je u Njemačkoj i najbanalnija razvojna mana, kao npr. “zečja usna” – rascjep gornje usne koji se lako ispravlja kirurškom rekonstrukcijom, dovoljan razlog za ubojstvo zametka, dodaje dr. Luetz. Takvo ubojstvo ne samo da nije ilegalno ni kažnjivo, već se čak regularno plaća iz osiguranja. Ako zdravlje predstavlja najvišu vrednotu, onda je zdrav čovjek pravi čovjek. A tko nije zdrav, a posebice tko ne može ozdraviti, prešutno postaje čovjek drugoga ili trećega reda. Iz toga proizlazi da se neizlječive bolesnike i osobe s posebnim potrebama potiskuje na rub društva, upozorio je dr. Luetz. Tijelo je za kršćane hram Duha Svetoga; stoga je zdravlje toga tijela visoka vrednota. Ali nikada, u čitavoj kršćanskoj tradiciji, zdravlje nije bila najviša vrednota, zaključio je dr. Luetz.

Na pitanje novinara biskup Sgreccia ponovno je istaknuo kako su bračna vjernost i suzdržanost od spolnih odnosa djelotvornije sredstvo u borbi protiv širenja AIDS-a nego kondomi. Po kršćanskom se nauku seksualnost živi u braku. Istraživanja su jasno pokazala da kondomi nisu tako sigurno sredstvo protiv zaraze HIV-om kao što se to u javnosti misli. Biskup upozorava na iskustva iz Ugande, u kojoj se programima zasnovanim na vjernosti i suzdržanosti postiglo smanjenje broja zaraženih.