Šibenik, (IKA) – Redoviti mjesečni susret svećenika Šibenske biskupije održan je u srijedu 16. veljače u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Šibeniku. Susret su na temu “Euharistija kao popudbina i sakrament bolesničkog pomazanja u pastoralu bolesnih” predvodili don Denis Karanušić i fra Mate Topić, kapelan u šibenskoj općoj bolnici.

Uvodnu meditaciju na temu susreta održao je šibenski biskup Ante Ivas. Podaci govore da među kršćanima ima onih koji su vjernici, a napustili su vjeru u uskrsnuće. Vjera u vječni život može ponovno postati živa samo ako nađemo novi odnos prema Bogu, ako ponovno naučimo shvaćati Boga kao onoga koji djeluje u svijetu i nama samima, poručio je biskup Ivas, istaknuvši da otajstvo euharistije treba biti u središtu kršćanskog života. U svakoj zajednici treba učiniti sve da se euharistija slavi na doličan način, potrebno je posebice njegovati živu svijest o stvarnoj Kristovoj prisutnosti, rekao je biskup.

Vlč. Karanušić govorio je o sakramentima bolesničkog pomazanja i euharistije pod vidom popudbine unutar crkvenog pastoralnog djelovanja. Pastoralna briga za bolesnike spada u jedno od najosjetljivijih dušobrižničkih zadataka. Teškoće koje se javljaju plod su određenog nerazumijevanja kako bolesti i smrti, tako i sakramenata bolesničkog pomazanja i euharistije kao popudbine, ukazao je vlč. Karanušić.

“Govor o bolesti i smrti nije ugodna ni prihvatljiva tema u društvu i o njoj se govori samo u određenim specijaliziranim ustanovama. Za razliku od prijašnjih vremena kada je smrt doživljavana više familijarno, odnosno umiralo se u kućama svoje obitelji, danas je mjesto smrti izgubilo ovu blisku obiteljsku dimenziju pa se umire na ulici, bolnicama, sirotištima”, rekao je. U slavlju sakramenata nužno je sudjelovanje čitave Crkve, cijele župne zajednice. Iz ovakve perspektive potrebno je raditi na pastoralu bolesnika, zaključio je predavač.

Bolnički kapelan u šibenskoj bolnici fra Mate Topić iznio je svoja iskustva pastoralnog djelovanja među bolesnicima, istaknuvši pri tome potrebu edukacije vjernika o samom sakramentu bolesničkog pomazanja, te suradnje između svećenika u župnom pastoralu i bolničkog kapelana. U nastavku susreta svećenici su u četiri radionice razmišljali o pastoralu bolesnika.