Vatikan, (IKA) – “Crkva u službi novoga i vječnoga Saveza”, naslov je niza korizmenih meditacija na duhovnim vježbama za Rimsku kuriju koje su, u nazočnosti pape Ivana Pavla II., započele u nedjelju 13. veljače. Svetoga Oca i njegove najbliže suradnike mons. Renato Corti, biskup Novare i propovjednik na vježbama, pozvao je na produbljivanje nekih vidika duhovnoga i pastoralnoga života Crkve u svjetlu euharistijskoga otajstva.
U središte prve meditacije biskup Corti postavio je pitanje zbog čega je Papa želio ovu godinu proglasiti Godinom euharistije, koju je u apostolskome pismu “Mane nobiscum Domine”, nazvao vrhuncem cijeloga puta prijeđenoga u tijeku pontifikata. Odgovori se nalaze u samomu Papinu dokumentu, kada Papa objašnjava koliko je važno pomoći kleru i vjernicima da više razmatraju euharistijski sakrament u cijelome njegovom “sjaju” i s punom “sviješću”, koje valja prenijeti u obnovljeni liturgijski život, primijetio je biskup. Osvrnuvši se upravo na pozitivne vidike, kao i na probleme vezane uz to kako crkvena zajednica, posebice u Italiji, živi svoj odnos s euharistijom, biskup je prije svega ustvrdio kako je Papin poziv da se jedna godina posveti tome sakramentu, vrlo dobro prihvaćen.

No, istodobno je istaknuo, na pastoralnom polju, i neke “sjene” koje se primjećuju u nekim područjima, poput sve slabijega življenja euharistijskoga klanjanja, zloporabe koje zasjenjuju katolički nauk o sakramentu, te ponekad ograničavajućeg shvaćanja toga sakramenta. Uspoređujući takve probleme s konkretnim stanjem u biskupiji, biskup Corti izdvojio je tri važna pitanja koja se odnose na biskupe i svećenike. Prije svega, tu su “praznine”, odnosno nenazočnost vjernika, posebice mladih u župskim zajednicama, zatim “banaliziranje” kojem je izloženo euharistijsko slavlje, posebice u slučaju ženidbe ili sprovoda, u kojima se, kako je primijetio biskup, nazočnost obredu čini više “nametnuta iz pristojnosti”, nego istinsko sudjelovanje u sakramentu. Naposljetku, biskup je spomenuo i određeno odvajanje euharistije od svakodnevnoga života, koje posvećene osobe i laici mogu iskusiti unatoč čvrstoći svoje vjere, te poželio dublje poznavanje “teologije euharistije”, posebice od strane biskupa i svećenika kako bi oživjela, kako je rekao, nova katekumenska osjetljivost.
U drugoj meditaciji biskup Corti pojasnio je ustrajnost Papina naučavanja o Kristovu liku. Ona se, prije svega, može objasniti “misionarskom zadaćom” koju Isus svjedoči na zemlji, i koju je Crkva pozvana shvatiti i ponavljati na jednak način. Osim toga, ona se objašnjava također nužnim odgovorom na promjene u svijetu, od sve većega širenja religijskoga pluralizma, s kojim se Crkva treba suočiti, posebice u odnosu na velike religijske tradicije u Aziji. Upornost oko Kristova lika tumači se također i žurnom potrebom za suzbijanjem religijskoga relativizma koji obuhvaća suvremena društva. Krist, naprotiv, sjedinjuje čovječanstvo, a evanđelje je sjeme koje očovječuje život čovječanstva, zaključio je biskup Corti.