Zagreb, (IKA) – U zagrebačkoj katedrali, gdje počivaju zemni ostaci bl. Alojzija Stepinca, na blaženikov blagdan 10. veljače središnje misno slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Na svečanosti u prepunoj zagrebačkoj prvostolnici koncelebrirali su apostolski nuncij u RH nadbiskup Francisco-Javier Lozano, zagrebački pomoćni biskupi Josip Mrzljak i Vlado Košić, te novoimenovani biskup Valentin Pozaić, kao i križevački Slavomir Miklovš, te devedeset i osam dijecezanskih i redovničkih svećenika.
Euharistija večeri blagdana bl. Stepinca postala je i ostala bliskom, dio vjerničkoga života osobito zagrebačke Crkve. Postala je neodvojivom od osobne i zajedničke povijesti, postala je našom. U blizini jednoga groba i oltara koji 45 godina zajedno govore o pobjedi života nad smrću u nepatvorenome svjedočanstvu ljubavi, i mi postajemo bliži jedni drugima i sebi samima, istaknuo je kardinal Bozanić. Danas se traži tzv. religija blagostanja, dobroga osjećaja u kojoj religiozna odnosno duhovna iskustva kratkoročno ispunjavaju potrebe i umiruju tjeskobe. No, kršćanstvo ne savija svoja načela prema dojmovima i željama, prema ukusima i htijenjima, te zato prava vjera uči čovjeka da je olako ne napušta čak i u najtežim ponorima očaja, poručio je kardinal. Naznačivši kako danas nije u središtu ono što potiče na istinitost, nego ono što je zanimljivo, poručio je vjernicima da je kršćanin unatoč tomu čovjek blizine i zauzetosti, dodavši kako ne smijemo dopustiti da kao kršćani budemo povedeni za ruku daleko od govora križa u kome se nalazi istina.
Razmišljajući o svakodnevnim križevima vjernika, kardinal Bozanić je rekao kako oni pogađaju i kršćane i nekršćane, vjernike i nevjernike. Potaknuo je vjernike da pred mučeničkim svjedočanstvom bl. Stepinca postave sebi pitanje koliko im je križ životna blizina. Bog ne traži trpljenje radi trpljenja. “Spasiti svoj život” – poziv je evanđelja, poručio je kardinal Bozanić, ustvrdivši kako se čovjek pri tom ne smije oslanjati samo na svoje ili snage drugoga čovjeka već na Krista. Istaknuvši kako se u današnjemu društvu pokušava usaditi netrpeljivost prema vjerničkim stavovima, kardinal Bozanić podsjetio je na riječi bl. Alojzija, koji je 1938. rekao kako je materijalistički pogled na svijet stvorio pravi sustav mržnje na zemaljskoj kugli kad je isključio Boga iz svoje sredine, ali da katolici u tim strašnim danima čvrsto vjeruju da postoji jedna svemoguća ljubav, a to je ljubav Krista Boga u presvetoj euharistiji.
Istaknuvši kako nas identitet obvezuje na ponizno traženje suglasja i na razgovor s onima koji misle i žive drukčije od nas, dodao je kako je kardinal Stepinac i u vrijeme kada ljudi izvan Crkve nisu imali hrabrosti izgovarati riječi o opraštanju i ljubavi, znao prepoznati temelje ljudskoga dostojanstva i za njih se boriti do smrti, bez obzira na boju vlasti, što je i istaknuo i u svojoj uskrsnoj poruci 1939., kada je pitao nisu li pripadnici sviju klasa bez razlike djeca jednoga te istoga Oca nebeskog. U svjetlu tih misli, zapitao se i kardinal Bozanić može li se razmatranje ozbiljnih pitanja za hrvatsko društvo svesti samo na anketiranje ljudi na ulici, na doskočice i izvrtanje crkvenih stavova ili pak na njihovo prešućivanje i medijsku pristranost. Mogu li se pitanja o neradnoj nedjelji, o umjetnoj oplodnji, o spolnom odgoju u školama, o namjerno neriješenim pitanjima u hrvatskoj prošlosti koja truju našu sadašnjost, prepustiti tolikim improvizacijama. Kardinal je zaključio kako vjernici kao odgovorni građani ove zemlje smatraju da imaju što reći našemu vremenu i ujedno pridonijeti zajedničkom dobru kako bi naša domovina Hrvatska postala mjestom međusobnoga uvažavanja, napretka i mira za sve njezine građane. Govoreći, pak, posebno o problemu medicinski potpomognute oplodnje, istaknuo je da ta problematika ne bi smjela biti razlogom jeftinih ideoloških ili političkih uvjerenja, jer se radi o temeljnim pitanjima dostojanstva ljudske osobe, pa stoga i odredbe političkih vlasti moraju poštivati naravni zakon, budući da ni na jednom području života građanski zakon ne može biti zamjena za savjest niti može propisati norme o onome što izmiče njegovoj nadležnosti. Istaknuvši kako se osim toga kod nas velike rasprave vode i oko spolnoga odgoja u školama, poručio je svim roditeljima kako upravo oni trebaju pomno bdjeti i poznavati programe koji se nude njihovoj djeci kako ne bi dopustili da se njihove mlade duše truju nepriličnim sadržajima. Osim toga, “jedino se jasnim vjerničkim stavom možemo oduprijeti suptilnim pokušajima da se i u našem obrazovnom sustavu nametnu sadržaji koji su u suprotnosti s evanđeoskim načelima i vjerničkim moralom”, rekao je kardinal Bozanić.
Razmišljajući o nedjelji kao Danu Gospodnjem, istaknuo je kako je nedjelja “model, norma i poticaj za življenje bilo kojeg drugog dana u tjednu, dan euharistije, a iz toga i dan kršćanske ljubavi prema svima”, pa je čudno da se u hrvatskom društvu taj dan ne nastoji prepoznati barem kao dan čovjeka, ako već ne kao dan Gospodnji i dan Crkve. Govoreći o pripremnom razdoblju Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, istaknuo je kako će druga polovica ove godine biti iskorištena kako bi se pojedine važne teme o vjeri i Crkvi raspravljale u župama, među vjernicima i u zajedništvu sa svećenicima. Sve je pozvao da se uključe u te rasprave, jer je “župa mjesto gdje se euharistijski živi blizina, gdje se ne smije dogoditi da netko ostaje uskraćen za najpotrebnije u životu”.
Na kraju propovijedi kardinal Bozanić poželio je riječima bl. Stepinca da Krist brani hrvatski narod od svakoga zla, a napose one koji su upravo tu večer pohrlili u katedralu da mu se poklone. Na misi je pjevao Zbor Instituta za crkvenu glazbu “Albe Vidaković” pod vodstvom Danijele Tomašić, i Zbor bogoslova pod vodstvom mo. Miroslava Martinjaka, koji je ujedno bio i dirigent oba zbora. Kao predstavnik gradskih vlasti, misi je nazočio i zagrebački dogradonačelnik Milan Bandić.