Široki Brijeg, (IKA) – Prigodnim programom i misnim slavljem koje je predvodio provincijal hercegovačkih franjevaca fra Slavko Soldo u sumisništvu 80-tak svećenika u crkvi Uznesenja Marijina u Širokom Brijegu 7. veljače obilježena je 60. obljetnica smrti 66 franjevaca koje su partizani ubili na najokrutniji način u razdoblju od 1943. do 1945. godine.
Program je započeo pjesmom i molitvom u mimohodu od crkve do skloništa u samostanskom vrtu u koji je 7. veljače 1945. bačeno 12 tijela mučki ubijenih i spaljenih redovnika iz širokobriješkog samostana. “Odajući čast ubijenim franjevcima osjećamo se dužnim govoriti o pojedinostima i okolnostima u kojima su naša braća podnijela mučeničku smrt”, istaknuo je gvardijan Zdenko Karačić u govoru na stratištu mučenika U njihovoj muci ovaj narod neprestance nalazi okrjepu vjere i ustrajava na Isusovu putu. Zato mi častimo mučenike kao miljenike Božje, a njihovim mučiteljima i ubojicama opraštamo zločin. Ipak, ne možemo ni njima ni njihovim ideološkim potomcima lako oprostiti zločin od kojeg ne odustaju sve do danas – zločin laži u kojem ustrajavaju! Oni i danas ubijaju povijesnu istinu stavljajući fratrima oružje u ruke ustrajavajući u tvrdnji da su se Nijemci i ustaše najjače utvrdili upravo u samostanu i crkvi u Širokom Brijegu. S najvećim poštovanjem odajemo počast i svim drugim nevinim žrtvama, bez obzira na njihov svjetonazor, pripadnost i vanjske oznake”, istaknuo je gvardijan, zaključivši kako je “svaka nevina žrtva rana i bol ovog naroda i Crkve”.
Framaši su u crkvi na grobu, gdje su 1971. preneseni zemni ostaci franjevaca, pročitali imena mučenika i okolnosti pod kojima su ubijeni. Provincijal Soldo je, sjećajući se tog teškog razdoblja, napomenuo kako taj posvećeni prostor “pamti i rane i vjernost i bol i ponos”. “Nad njim bdije, i svojim zagovorom ga prati, zaštitnica ovog svetišta i ove redovničke obitelji – Marija, na nebo uznesena Majka Kristova i Majka Crkve. Otvorimo danas svoja srca i svoje duše da bismo ih osnažili i oplemenili vjerom i ljubavlju prema Bogu i čovjeku, prema vrednotama za koje su živjeli i život svoj položili naša braća kojih se danas sa zahvalnošću i ponosom spominjemo. Nadahnimo se onim zašto su se oni žrtvovali, slijedimo ih u ljubavi i vjernosti, zaželimo ih nositi u srcu da nam srca oplemene, imati ih u duši da nam duše ne klonu, osvježiti ih u mislima da nam sjećanje ne izblijedi”, kazao je provincijal, poručivši vjernicima kako je najveća poruka mučeništva – nasljedovanje. Na kraju je zamolio svu braću franjevce, sve vjernike i ljude dobre volje kojima je stalo do istine, da sve ono što znaju o ubijenim redovnicima, posebice o onima čija se mjesta smaknuća i grobovi do danas ne znaju, dostave provincijskom Povjerenstvu kako bi Crkvi i svijetu dali doličan, čestit i istinit glas o njima. “Njihovo mjesto je sa svojom subraćom, u temeljima ove naše Provincije koje su oni svojim žrtvom dodatno učvrstili”, ustvrdio je provincijal Soldo.
Na kraju je pročitano pismo 93-ogodišnjeg fra Kamila Milasa čiji su sveti mučenici bili odgojitelji i profesori. Žaleći što zbog bolesti i starosti nije mogao fizički biti nazočan skupu, te moleći za tragično preminulu subraću, fra Kamilo se u pismu prisjetio dirljivih i potresnih trenutaka iz 1961., kada je prvi put za njih u širokobriješkoj bazilici slavljena misa.