Zagreb, (IKA) – Znanstveno i pastoralno suočavanje s pitanjima Drugoga vatikanskog koncila uz četrdesetu obljetnicu završetka Koncila na XLV. Teološko-pastoralnom tjednu u Zagrebu nastavljeno je 27. siječnja u jutarnjim satima predavanjima posvećenima pristupu religijskoj problematici na temelju saborskih smjernica i današnjeg razvoja te Crkvi u suvremenom svijetu kroz današnju perspektivu. Prvo predavanje o temi “Pristup religijskoj problematici na temelju saborskih smjernica i današnjeg razvoja” održao je dr. Nikola Dogan, predstojnik Teologije u Đakovu. Govoreći o religijskoj problematici, rekao je kako ona nije bila prisutna kao tema Sabora prije njegova samog početka, već je bila prisutna kao problematika Crkve u suvremenom svijetu kao ona vezana uz pastoralno područje. Kako se problematika aktualizirala u odnosu kršćanstva i židovstva, ona se proširila i na ostale nekršćanske religije: islam, hinduizam, budizam. Predavač je, vezano uz začetke te problematike, posebno spomenuo teologa Karla Rahnera, koji je sintagmom “anonimni kršćani” pridonio raspravi na nov način, spomenuvši nadnaravnu egzistenciju čovjeka, tj. činjenicu da je svaki čovjek obilježen Bogom. Sama Crkva uspostavila je tako dijalog na Drugomu vatikanskom koncilu kroz dokument “Nostra aetate” koji govori upravo o odnosu Crkve s nekršćanskim religijama. Predavač je primijetio kako je taj dokument Koncila najmanji i najsiromašniji od svih dokumenata na Koncilu te bi zasigurno ta tematika, da se Koncil danas održava, bila vrlo šire razrađena. Dr. Dogan spomenuo je i Konstituciju o Crkvi “Lumen gentium”, koja je u br. 16 također progovorila o svom stavu prema nekršćanima, te kaže kako “oni koji još nisu primili evanđelje, na različite se načine svrstavaju u Božji narod”. Govoreći o današnjem dobu, predavač je zaključio kako se u vremenu pluralizma stvara mišljenje kako je Bog jedan, dok su religije različiti pristupi Bogu, ovisno o tradiciji. Također se traži od kršćanstva da se prizemni u jednakosti sa svim ostalim religijama. Predavač je upozorio kako čak i mnogi suvremeni kršćanski teolozi govore kako se apsolutno, tj. Bog, može izreći na više načina. Govoreći, nadalje, o novim pojavama u Crkvi i svijetu, predavač je istaknuo pojavu New Agea, mješavinu koja bi voljela biti religija. Opisao je New Age kao univerzalnu pojavu koja je poput pluralnog tržišta, uz koju se usko veže ezoterizam tj. potreba da se uđe u vlastitu nutrinu. Uz to, utjecaj New Agea često je vidljiv i u samoj Crkvi, primjerice vjerovanje u uskrsnuće usporedno s reinkarnacijom. Kao zaključak dr. Dogan je istaknuo kako je potrebno današnjem čovjeku razjasniti kontekst u kojem se nalazi te pokazati Boga kao prijatelja čovjeka. Upravo kršćanstvo donosi čovjeku poruku da je Bog ljubav te da čovjek mora upoznati tu ljubav. Nakon predavanja u raspravi je najviše dotaknuto pitanje odnosa kršćanstva i New Agea.
Dr. Željko Mardešić održao je predavanje o temi “Crkva i suvremeni svijet: današnje perspektive”. U prvom dijelu govorio je o suvremenom svijetu i njegovom razvitku u posljednjih 40 godina, od početka Koncila do danas. Predavač je to razdoblje podijelio u tri različita i susljedna scenarija, koji obilježavaju svjetovni život našega doba. Njih, pak, označuje nekoliko bitnih događaja: početak i kraj velike lijeve utopije i nazadak građanske utopije i njezinih demokratskih ustanova. S padom Berlinskog zida propada i ta lijeva utopija i proširuje se građanski poredak, već oslabljen i u krizi, na gotovo cijeli zapadnjački svijet. U Trećem svijetu religija preuzima ulogu i mjesto lijeve utopije i pokušava odraditi njezin nedovršeni posao. Početkom ovog stoljeća, rušenjem nebodera u New Yorku religije s obje strane, odnosno njihove zloporabe od strane političkih elita, izlaze iz prošlosti i pokušavaju se nametnuti svijetu. Dr. Mardešić pritom je napomenuo kako je Crkva djelatni sudionik u tim dramama svijeta, ali njezino nadahnuće dolazi iz evanđelja, Drugog vatikanskog koncila i poruka novijih papa, a ne svijeta. Zato za Crkvu ne vrijedi sociološka prosudba, već teološka poduka. To je istodobno jedina perspektiva vjernika i njihove Crkve u suvremenom svijetu. Sve drugo je govor ovoga svijeta i njegove političke logike. Dr. Mardešić upozorio je kako je najveća napast kršćana upravo izjednačavanje sa svijetom, umjesto sudjelovanja, križem i žrtvom, u njegovu spasenju. Završetak predavanja dr. Mardešić je zaključio s pet poželjnih lica Crkve u današnjem vremenu: Crkve siromašnih i zapostavljenih, Crkve dobrote i ljudskosti, Crkve nade i radosti, Crkve mirotvorstva te Crkve dijaloga sa svijetom. U živoj raspravi koja je uslijedila nakon predavanja, dr. Mardešić je istaknuo kako je potrebna rehabilitacija teološkog shvaćanja Crkve.