Varaždin, (IKA) – Dokumentarni film “Varaždinski franjevci”, najnoviji film povjesničara, kolekcionara i istraživača Darka pl. Prebega iz Čakovca, prvi je put prikazan 19. siječnja. Taj 50-minutni dokumentarac emitiran je na regionalnoj Varaždinskoj televiziji, koja ga je i podržala u financijskom, tehničkom i organizacijskom smislu. Film je njegov autor, scenarist i režiser Darko pl. Prebeg posvetio papi Ivanu Pavlu II, a predstavlja višestotljetnu prisutnost franjevaca u Varaždinu, koji su u tom, danas, biskupijskom gradu ostvarili svoje zapaženo djelovanje na vjerskom i kulturnom planu. U uvodu filma autor ističe kako je povijesna činjenica da su franjevci prisutni u Varaždinu gotovo od samih početaka postojanja svoga reda, koji je star osam stoljeća. Radi lakšeg razumijevanja karizme franjevačkog reda, u prvom dijelu priča govori o životu i djelu samog osnivača sv. Franje Asiškoga (1182-1226). Sveta Stolica franjevački je red odobrila 1209., a pravila sv. Franje potvrđena su 1223. Kroz iduća stoljeća Franjina manja braća u zemljama istočne obale Jadrana polako su preuzimala ulogu starih benediktinaca, odanih učitelja hrvatskih knezova, kraljeva i banova, graditelja crkava i samostana, obnovitelja kapelica i svetišta, strpljivih klesara glagoljskih i latinskih ploča, hrabrih čuvara kulture i katoličke vjere te velikih neimara hrvatskog nacionalnog bića. U gradu crkava i tornjeva, najviši je zvonik upravo onaj franjevačke crkve koji svjedoči višestoljetnu nazočnost franjevaca u varaždinskom kraju, gdje su se nastanili između 1239. i 1260., u doba vladavine kralja Bele IV., koji je franjevcima darovao već postojeću crkvu Sv. Ivana Krstitelja te pripadajuću zemlju u Gornjem i Donjem Kućanu za njihovo uzdržavanje. Uz crkvu su franjevci podigli prvi omanji samostan, koji su proširili dok su bili pod upravom konventualaca od 1415. do 1451. No, u požaru 1582. godine crkva je prilično stradala, a samostan je potpuno uništen, pa se tek nakon četiri desetljeća prišlo gradnji novog trokrilnog samostana na kat, koji je građen od 1626. do 1630. novcem dobivenim prodajom franjevačkih posjeda u Kućanu Gornjem i Donjem i pojedinih vinograda, te prilozima vjernika. U drugom velikom požaru 1665. samostan je ponovno bio oštećen, pa je obnovljen 1668., dok je drugi kat nadograđen 1678., kada je i dobio današnji oblik. Godine 1669. usred samostanskog dvorišta u čast Marije Bogorodice postavljen je kameni pil u obliku stupa s kipom sv. Franje. U istom stoljeću franjevci su srušili staru crkvu te na istom mjestu podigli novu, koju je posvetio zagrebački biskup Petar Petretić 24. srpnja 1657. Kako franjevačka crkva obiluje sakralnim znamenitostima, vrijednim oltarima, kipovima, slikama, freskama, štukaturama i inventarom, najveći je dio dokumentarnog filma posvećen upravo samostanskoj crkvi prepunoj oltara posvećenih raznim svecima. S obzirom da franjevački samostan nikad nije bio sjedište župe, djelovanje franjevaca usmjerilo se na služenje misa, propovijedanje, ispovijedanje, obavljanje raznih pobožnosti, vođenje ophoda i rad u nekoliko bratovština. Tako je Bratovština sv. krunice osnovana 1603., Bratovština od sv. pojasa 1642., Bratovština Kristova Tijela 1673., Bratovština BDM sv. škapulara i Bratovština sv. Antuna Padovanskog 1677. g., dok je Marijina misna zadruga vječnih svetih misa utemeljena 1912. Mnogo pozornosti franjevci su posvećivali odgoju i obrazovanju redovničkih zvanja. Prvo sjemenište za dječake osnovano je 1671. godine, a od 1693. do 1695. postojao je i novicijat. Organizirano su djelovali i studiji teologije, filozofije, morala i govorništva. Upravo ta mogućnost vrlo stručnog obrazovanja franjevaca tijekom 18. stoljeća, dala je kasnije i mnoge vrsne pučke učitelje i gimnazijske profesore, čime je i ukupno hrvatsko školstvo toga vremena i te kako dobilo na vrijednosti. Vlastitu gimnaziju franjevci su vodili sve do 1945. godine. Osobitu vrijednost ima i samostanska knjižnica, gdje je u preko 30.000 knjiga skupljena vrijedna povijesna i kulturna hrvatska baština. Najstarija je knjiga Biblija iz 1405. godine, a iz istog su stoljeća i 25 tiskanih inkunabula. Godine 1662. uređeno je i nemoćište za franjevce, koje postoji i danas. Među više stotina franjevaca, koji su tijekom proteklih gotovo osam stoljeća prošli varaždinskim samostanom, autor je osobito istaknuo fra Fortunata (Josipa) Pintarića (1798-1867), koji je svojim glazbeno-pedagoškim radom iza sebe ostavio neprocjenjivu glazbenu baštinu.
U izradi filma sudjelovali su i snimatelji Siniša Conar i Damir Štefanec, tonski snimatelj Siniša Hehet, montažer Igor Frčko, čitač teksta Kristijan Petrović, tehnički voditelj Zlatko Pocedulić, producent Marijan Varović te glavni urednik Goran Mališ.
Scenarist i režiser Prebeg autor je mnogih jedinstvenih dokumentaraca s temama iz kulture i povijesti sjeverozapadne Hrvatske. Među njima je i 45-minutni dokumentarni film “Varaždinske uršulinke”, koji govori o 300 godina njihova djelovanja u Hrvatskoj i Varaždinu. Njegov je rad isključivo volonterskog karaktera. Rođen je u Rijeci, a živi i radi u Čakovcu. Poznati je numizmatičar, lingvist, povjesničar, istraživač, publicist, scenarist i režiser. Autor je brojnih članaka o povijesti Hrvata i Međimurja, te je inovirao potpuno novu književnu branšu – kolekcionarsku publicistiku, koja predstavlja povijest svih krajeva Hrvatske posredstvom mnogobrojnih kolekcionarskih eksponata i autentičnih legendi, priča i činjenica o mnogim znanim i neznanim osobama te događajima. Dugogodišnji je suradnik više časopisa i tjednika. Autor je više emisija na lokalnoj televiziji i radiju. Kao suradnik Varaždinske televizije u sklopu povijesnog serijala “Zgode iz sjeverozapadne Hrvatske”, u svojstvu scenarista i režisera realizirao je dosad pet dokumentarnih filmova, dva 30-minutna “Obitelj velikih neimara Morandini” i “Dr. Ivan Novak”, 45-minutne “Međimurska revolucija 1918.” i “Varaždinske uršulinke”, te 50-minutni “Varaždinski franjevci”.