Zagreb, (IKA) – Prof. Artur Zawisza, član poljskog parlamenta i potpredsjednik Parlamentarne skupine za zaštitu prava obitelji, održao je 13. siječnja na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove na Jordanovcu, u organizaciji Obiteljskoga centra u Zagrebu, predavanje o zaštiti prava na život u Poljskoj. Na početku predavanja nazočne je pozdravio dr. Valentin Pozaić, zahvalivši se profesoru na prihvaćanju poziva FFDI-a kako bi održao predavanje na temu koja je i kod nas veoma aktualna. Nakon toga, nazočnima se kratko obratio i Mario Živković iz Obiteljskoga centra, pozdravivši napose dr. Ševka Omerbašića, predsjednika Mešihata islamske zajednice za republike Hrvatsku i Sloveniju, kao i Ljubicu Lalić, članicu Predsjedništva HSS-a u Hrvatskom saboru.

Prof. Zawisza istaknuo je na početku predavanja kako je pitanje zakonske zaštite nerođenog ljudskog života jedno od najvažnijih pitanja svake države, budući da je život, kako se ističe u Ustavu R. Poljske, “osnovno čovjekovo dobro, a skrb za život i zdravlje temeljna državna, društvena i građanska obveza” te “svako ljudsko biće ima urođeno prvo na život od začeća”. Govoreći o postupku donošenja zakona o planiranju obitelji, zaštiti ljudskoga ploda i uvjetima dopuštenja prekida trudnoće, prof. Zawisza istaknuo je dva važna argumenta “za” donošenje ovoga zakona a to su: moralni ili na neki način vjerski, ali i sociološki te demografski, ali i državni koji podrazumijeva da svaka država kao pravna, mora od samoga početka štititi ljudski život i dostojanstvo. Posebno je istaknuo da proces donošenja toga zakona u Poljskoj nije bio jednostavan, budući da su i onda, ali i danas, u Poljskom parlamentu liberalne, odnosno postkomunističke struje, bile jake te su se protivile donošenju zakona o zabrani pobačaja.

Nakon duge i “primitivne” debate u parlamentu, 7. siječnja 1993. donesen je zakon o zabrani pobačaja (koji je preveden i na hrvatski jezik) a koji podrazumijeva dopuštenje perinatalnih pregleda koji izravno ne povećavaju rizik od spontanog pobačaja, osim ako začeto dijete pripada obitelji s genetskim opterećenjem, postoji sumnja da ima genetsku bolest koju je moguće izliječiti, zaliječiti ili ograničiti njezine posljedice dok se ne rodi ili ako pak postoji naznaka da je plod teško oštećen. Kad je riječ o krivičnom zakoniku, odnosno da li kazniti majku koja je izvršila abortus, zakon je koncizan: ne kažnjava se majka začetoga djeteta već liječnik koji je izvršio pobačaj. Točnije: “tko izazove smrt začetoga djeteta podliježe kazni zatvora od dvije godine”, ili “tko primjenom sile prema trudnici izazove smrt začetoga djeteta ili na neki drugi način ali bez pristanka trudnice, silom, protuzakonitom prijetnjom ili prijevarom majke začetog djeteta dovede majku do takvoga stanja da liši života to dijete, podliježe kazni zatvora od 6 mjeseci do 8 godina”.

Kako je nadalje istaknuo prof. Zawisza, 1996. godine zbio se pokušaj izmjene zakona donesenog 1993. godine kada je u njega dodana promjena koja podrazumijeva dozvolu pobačaja zbog društvenih razloga, odnosno ukoliko se majka ili obitelj nerođenoga djeteta nalazi u teškoj socijalnoj situaciji. U to je vrijeme u Poljskoj bio i danas aktivan pokret “Pro life” koji je u parlamentarnoj debati odigrao veliku ulogu. Budući da je, kako ističe prof. Zawisza, predsjednik Parlamenta htio čuti mišljenje javnoga mnijenja, na adresu parlamenta stiglo je milijun pisama odnosno potpisa podrške ovomu zakonu za zaštitu nerođenoga djeteta, a samo trideset i osam u prilog izmjenama zakona. Rezultat toga bila je demonstracija u listopadu 1996. godine u kojoj je sudjelovalo čak 100.000 ljudi. Zaključak je jedan: život mora biti zaštićen Ustavom u svakoj fazi čovjekova života, pa i u prenatalnoj.

Otkako je zakon o zaštiti života donesen u Poljskoj, koja danas ima čak 38 milijuna stanovnika, broj zakonitih pobačaja smanjio se sa 1241 u 1993. godini odnosno 3700 u 1997. godini na 174 u 2003. godini, a taj se broj s varijacijama do 200 ili najviše 300 pobačaja održao i do danas.

Jedan od osnovnih problema s kojima se Poljska danas suočava jesu izbori koji će uslijediti za šest mjeseci, a s kojim je usko povezano pitanje treba li mijenjati zakon o pobačaju, budući da su liberalne struje donijele novi prijedlog zakona u kojem se predlaže da pobačaj bude dopušten do 12. tjedna trudnoće. Nasuprot ovom prijedlogu, druga strana, kojoj pripada i sam prof. Zawisza donijela je bioetičku rezoluciju čiji predložen tekst govori o tome kako je dužnost Vlade da: podrži konvenciju UN-a kojoj je cilj potpuna zabrana kloniranja ljudskoga embrija, zatim zauzimanje stava protiv financiranja eksperimenata na stanicama iz ljudskoga embrija iz europskoga i nacionalnoga budžeta ili kofinanciranje programa koje vode međunarodne i nevladine organizacije, a koje dopuštaju pobačaj kao metodu kontrole rađanja, i na kraju zalaganje protiv međunarodnih programa koji su vrlo često programi za abortus, zaključio je prof. Zawisza.

Na upit treba li i Hrvatska krenuti u EU ugledana na Poljsku glede donošenja zakona o zaštiti ljudskoga života od samoga začeća, prof. Zawisza odgovorio je kako je donošenje takvoga zakona usko vezano za mentalitet ljudi u zemlji u kojoj se donosi zakon. Donošenje takvoga zakona često može promijeniti javno mnijenje, a dobar primjer za to je Poljska u kojoj se broj pobačaja nakon donošenja zakona rapidno smanjio. Kad je riječ o EU, po njegovu Ustavu svaka zemlja ima sama pravo odlučiti o moralnim pitanjima vezanim za pobačaj, premda se u Ustavu EU ne spominje ljudski život, zaključio je prof. Zawisza.

U Hrvatskom saboru 1996. godine usvojen Nacionalni program demografskoga razvitka, a koji se u velikoj mjeri temelji i na poljskom zakonu o planiranju obitelji i zaštiti ljudskoga ploda, glede prožimanja javnosti vrednotama života, odgojnih, obrazovnih i znanstvenih institucija, odnosno kako se navodi u 5. poglavlju istoga programa, stvaranju pozitivnog duhovnog ozračja.