U nakladi Teovizije objavljen je prijevod njemačkoga izdanja knjige Francoisa Corrignana pod naslovom “Ovim putom i ja mogu ići”, koja govori o duhovnosti sv. Franje Saleškoga. Svrha knjige podijeljene u sedam poglavlja, kako se navodi u uvodu, jest pojasniti način na koji čovjek može živjeti svoj duhovni život, tj. salezijanski način življenja. Kako bi se to ostvarilo, knjiga donosi savjete i poruke koje je sv. Franjo Saleški uputio kršćanima svojega vremena, a to je najprije potreba, živjeti svetim životom budući da je ona opredjeljenje i određenje svakoga, ali i način na koji se ta zadaća svakoga vjernika može ostvariti u konkretnom životu. Tako drugo poglavlje ove knjige navodi kako je potrebno sudjelovati u Božjemu životu, postupati u skladu s razumom tj. razborito. Osim toga, kako nadalje savjetuje sv. Franjo Saleški, potrebno je započeti srcem, ali prosvijetljenim razumom, jer je ono izvor naših djela. Dakle, uvijek “živo pamćenje” koje je treći vid pedagogije sv. Franje Saleškoga, a temelji se na Bibliji, i pomaže kršćanima da hode tragovima evanđelja tako da se prisjete što su i odakle su.

Knjiga je svojevrstan vodič kako započeti živjeti tim srcem prosvijetljenim razumom, što dovodi do zaključka da je jedini način za to učiti i to od Isusa Krista, jedni od drugih, od prirode, iz znanosti i modernih otkrića. Osim toga, važno je spojiti srce i život, tj. započeti s nutrinom koja pak vodi prema vanjštini. Za to je potrebno nekoliko uvjeta kao što su tjelesni uvjet, mjesto i sredina i vrijeme u kojem živimo. Šesto poglavlje upućuje na to kako je put k tomu svima prohodan, zahvaljujući i duhovnosti sv. Franje Saleškoga, premda je potrebno napredovati korak po korak, hodeći vođen duhom, u vjernosti i vjeri, u duhu slobode. Kao i sv. Franjo Saleški, i mi smo pozvani posvuda svjedočiti svoju vjeru, svoj život, jer na taj način pokazujemo ono što jesmo . No, prvo polje koje svaki čovjek mora evangelizirati jest njegovo srce i osobni život, a tek zatim obitelj i okolina. Sedmo i posljednje poglavlje poziv je kršćanima na ljubav bez granice koja podrazumijeva da trebamo umrijeti sebi kako bismo živjeli za Boga. Za to je potrebna svakodnevna vjernost i ponizna ljubav.

Osnovno pitanje koje autor postavlja na kraju knjige jest može li glas sv. Franje Saleškoga nakon 400 godina još ganuti naše uši, odgovarajući da je to bez sumnje moguće, jer taj glas dolazi iz srca, a “srce srcu govori”, a ova je knjiga svojevrsna potvrda toga. (ika-žz)