Subotica, (IKA) – U subotičkoj katedrali-bazilici Sv. Terezije obilježena je 9. siječnja 116. obljetnica smrti velikana bačkih Hrvata, biskupa Ivana Antunovića. Svečanu misu predvodio je dr. Marinko Stantić, koji trenutno obnaša službu kapelana u Adi. S njim je suslavio dr. Andrija Kopilović, predsjednik Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost “Ivan Antunović” u nazočnosti katedralnog župnika mons. Stjepana Beretića i Andrije Anišića, glavnog i odgovornog urednika “Zvonika”. U svojoj propovijedi dr. Stantić je, osvrćući se na događaj Isusova krštenja, najprije istaknuo Isusovo nastojanje da “ispuni svu pravednost” svojim krštenjem, a zatim se zadržao na liku Ivana Krstitelja koji je jasno shvatio da Isusu nije potrebno krštenje, ali je svejedno poslušao Isusa i učinio što je on želio. Uspoređujući biskupa Ivana Antunovića, velikog preporoditelja bačkih Hrvata, s Ivanom Krstiteljem, propovjednik je podsjetio kako je biskup Antunović bio veliki vjernik, poslušan Isusu u svemu, što jasno očituju njegova djela. On je slijedio poticaje Duha Svetoga te je, uz svoj pastoralni rad, prionuo u svojim kasnijim godinama života i na pisanje knjiga, kako bi svom narodu ostavio što više poticaja za rast u vjeri, ali i za vjernost svom narodu. Na taj način je ostvarivao svoje životno geslo: “Sve za vjeru, narodnost i riječ svoju”, zaključio je dr. Stantić. Misno slavlje pjevanjem je uzveličao katedralni zbor “Albe Vidaković” pod ravnanjem s. Mirjan Pandžić te zbor Hrvatskog kulturnog centra “Bunjevačko kolo” uz pratnju tamburaškog ansambla istoga Centra. Na kraju mise mons. Beretić zahvalio je predvoditelju i sudionicima slavlja, osobito mladim tamburašima i pjevačima HKC “Bunjevačko kolo” koji su ove godine prvi puta nastupili u katedrali. Poželjevši im Božji blagoslov i ustrajnost u radu, izrazio je želju da njihov nastup o obljetnici smrti biskupa Ivana Antunovića postane tradicija.

Biskup Ivan Antunović rodio se u Kunbaji (Mađarska) 1815. godine, a umro u Kaloči 1888. godine. Za svećenika je zaređen 1838. godine, a biskupom je postao 1876. godine. Živio je i radio u doba agresivne mađarizacije te sve većeg upliva prosvjetiteljskih ideja u društvu. U takvom ozračju biskup Antunović želio je učiniti nešto za svoj narod koji u tadašnjoj Ugarskoj nije imao niti jednu školu na svom jeziku. Kako bi spasio svoj narod od asimilacije, biskup Antunović osnovao je najprije za svoj “voljeni Rod” “Bunjevačke i šokačke novine” i “Bunjevačku i šokačku vilu”. Autor je i najstarijeg bačkog molitvenika “Čovik s Bogom” te nekoliko knjiga kao i zbirke novela, članaka i dopisa.