Split, (IKA) – “Ovaj hram, ovu kuću Božju nismo mi danas posvetili. Ne možemo mi to. Bog je posvetio svoj dom. Ovo je njegova posveta ovog prostora. On želi boraviti ovdje s nama i među nama, Emanuel – Bog s nama. Ovdje se dobiva prozor, prozor budućnosti, prozor života, pogled prema nebu. Neka ova snaga Božjeg pogleda otvori naše srce da bismo i mi mogli biti povezani jedni s drugima i s Ocem nebeskim. Ovo je izvor, kako mu ime Neslanovac kaže, jedina voda koja nije bila boćata i mogla se piti, pa je bila izvor života. Evo na Neslanovcu ovog izvora, hrama Božjega. Napajajmo se u njemu, hrabrimo sebe, shvatimo se i obnovimo ono što je Gospodin rekao za svoga Sina: Ti si moj Sin, Ljubljeni, u tebi mi sva milina. Dragi roditelji, recite to svojoj djeci, novoj generaciji: Ti si moj sin, moja kći, ljubljeni moj, tebi prenosim ovo blago koje imam i neka ovo bude doista temelj ljudske i kršćanske budućnosti”, istaknuo je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić na blagdan Krštenja Gospodinova 9. siječnja u tijeku posvete župne crkve Sv. Marka u gradskoj četvrti Neslanovac u Splitu. Uz nadbiskupa i župnika don Šimu Doljanina te generalnog vikara Ivana Ćubelića i pastoralnog vikara Dragu Šimundžu, u koncelebraciji je sudjelovalo petnaest svećenika, a vjernici su dupkom ispunilio bogoslužni prostor i atrij crkve. Crkva napravljena prema umjetničkom projektu Francisca Arguella Wurtza. Idejni je nacrt izradio arhitekt Maurizio Bergamo, a razradu, tj. glavni i izvedbeni dio, arhitekt Damir Rako. Izvođač betonskih radova bio je “Konstruktor”, a glavninu su završnih radova napravili “Intergradnja” i tvrtka Stanka Galića. Jedan dio radova izveli su sami župljani.
Crkva je uređena prema smjernicama II. vatikanskog sabora i u skladu s odredbama Rimskog misala. Prezbiterij je na dnu lađe tako da predsjedatelj može ravnati svim molitvama, ambon je na mjestu gdje spontano teži sva pozornost posjetitelja. Oltari je u središtu i tako označava Krista raspetog i uskrslog, njegovu nekrvnu žrtvu križa i stol euharistijske eshatološke gozbe. Prostor za vjernike tako je raspoređen da svima omogućuje aktivno sudjelovanje u obredima. Svetohranište je u pokrajnjoj kapelici prikladnoj za klanjanje i molitvu vjernika, napravljeno od čvrstog kamena što označava ontološku udaljenost između nas i Boga, ali su vrata ukrašena i označavaju prolaz, prijelaz, koji je učinio Krist za nas, sjedinjujući nas u svom Tijelu sa Sobom, Ocem i Duhom Svetim. Crkva je okrenuta tradicionalno, tako da je usmjerena prema Istoku, prema Kristu koji će doći u slavi, a vrata, napravljena od hrastovog plemenitog drva, gledaju na zapad.
Slika, koju je napravio Maksimilijan Ferlin, nekoć student zagrebačke likovne akademije, a sada bogoslov u Biskupijskom misijskom sjemeništu “Redemptoris Mater” u Puli, napravljena je u post-modernom ključu, tj. uključuje cijeli dijapazon, od starih freska, mozaika i ikona do moderne usredotočenosti na komplementarnost boja i razvijanja njihove simbolike. Tri kruga oko Krista, odjevena u bijelo, što označava njegovu božansku slavu, obuhvaćaju zemlju (modro), nebo (plavo) i smrt (crno) koja razdvaja zemlju od neba, Krist razbija smrt i otvara prolaz između neba i zemlje. U Kristovoj su pratnji sv. Ivan Krstitelj i Blažena Djevica Marija, dva arkanđela, Mihael i Gabriel; te naši sveci: sv. Marko i sv. Dujam. Crkva je podignuta u povodu jubileja svečeve mučeničke smrti.