Požega, (IKA) – Na blagdan Sv. obitelji u nedjelju 26. prosinca požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s generalnim vikarom mons. mr. Josipom Krpeljevićem i kancelarom vlč. Ivicom Žuljevićem predvodio je svečano euharistijsko slavlje u požeškoj crkvi Sv. Lovre. Biskup je tom prigodom upozorio kako je danas u pitanje dovedena obitelj. Posebno se to osjeća kroz medije u kojima neprestano nastupaju oni koji kažu kako nam ne treba obitelj, jer ima i drugih mogućnosti postojanja i života te drukčijeg poimanja čovjeka nego li kao obiteljskog bića. Međutim, dodao je biskup, polazište da se čovjek na zemlji pojavljuje kao muško i žensko je prirodno polazište koje postoji i prije katoličkog polazišta. Iz toga zajedništva muškarca i žene proizlazi treće biće – čovjek. Ako se o ovom misteriju života počne samo tehnički razmišljati, onda se i spolnost počne svoditi na tehničko pitanje, a zatim brak i obitelj pa i dijete. Kada bi to bilo tako jednostavno onda bismo mogli reći da smo riješili enigmu otajstva obitelji i našeg postojanja. Nema drukčijeg rađanja čovjeka nego baš po onim zakonitostima koje smo zatekli. Može netko u laboratorijima istraživati te zakonitosti i s njima manipulirati, ali ne može odrediti da će se danas čovjek rađati po drugim prirodnim zakonitostima koje ćemo reproducirati u laboratoriju. To znači da čovjek sa životom ne smije kako i što hoće, upozorio je požeški biskup. Ove prirodne činjenice i polazišta nalazimo i u Svetom pismu, u Božjoj objavi gdje su one prisutne kao stvarnosti vjere. Čovjek je oduvijek razumio život tako da ga je povezivao s Bogom jer nije čovjek proizvođač života, nego je Bog izvor života. Bračno zajedništvo nije izmislio čovjek, nego je Bog na početku povezao muško i žensko u jedno i rekao im: plodite se i množite. Činjenica vjere ne protivi se naravnom umu, naravnom pristupu braku, životu i obitelji.
Biskup se u propovijedi posebno osvrnuo na riječi sv. Pavla koji kaže da je obitelj sklad. Kako čovjek nije samo biološko, kemijsko biće, nego ima i duhovnu konstituiranost koja određuje njegovo postojanje što znači da je čovjek u skladu kada razumije tko je on, odnosno kada nastoji živjeti i ostvarivati sebe u skladu s onim Božjim. Obitelj kao obitelj, odnosno kao sklad funkcionira onda kada se svoje srce obuče u dobrostivost, blagost, poniznost i strpljivost. Kada to postane stvarnost onda se među ljudima rađa simfonija, sklad. Biskup je na kraju podsjetio kako se 26. prosinca slavi i kao Dan iseljeništva i izbjeglištva, napominjući kako je upravo Sveta obitelj morala proživjeti izbjeglištvo. Ona je to činila na dostojanstven način pokazujući na taj način i svima onima koji su danas prisiljeni biti izbjeglice kako se i u takvim trenucima treba uzdati u Božju milost i providnost.