Anćele proslavile blagdan utemeljiteljice
Dubrovnik (IKA )
Biskup Puljić potaknuo na svjedočenje vrednota koje je živjela sv. Marija Krucifiksa, jer su one danas dovedene u pitanje - sumnja se u Božju nazočnost u euharistiji, za duhovne stvarnosti križa i molitve nema "interesa na tržištu", a u globalnoj utrci za stjecanjem i natjecanjem kategorija bližnjeg sve više blijedi
Dubrovnik, (IKA) – Sestre Službenice Milosrđa, Anćele, proslavile su 15. prosinca blagdan svoje utemeljiteljice sv. Marije Krucifikse di Rosa. U samostanskoj crkvi na Pilama večernje koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je dubrovački biskup Želimir Puljić.
Govoreći o životu sestre Krucifikse, biskup je podsjetio na prošlogodišnju veliku proslavu kada su redovnice te družbe obilježile 150. obljetnicu dolaska prvih sestara u Dubrovnik. Biskup je istaknuo četiri temeljne stvari u životu Marije Krucifikse: euharistiju, križ, pobožnost i zauzetosti za brata u nevolji.
U životu Marije Krucifikse mogu se naći brojni poticaji u pogledu presvete euharistije. Ona sama piše kako se “pred Svetohraništem najljepše osjećala”, misa ju je hranila i jačala, a pričest je primala sa strahopoštovanjem i osjećala kako nije dostojna tako uzvišenog dara. Posebno je rado obavljala euharistijsko klanjanje i to su za nju bile najljepše duhovne vježbe i najdraži sati, rekao je biskup Puljić. Osvrnuo se zatim na njezinu privrženosti križu, biskup je istaknuo kako se ona “teškoj stvarnosti križa i patnje radovala kao što se drugi raduju dobitku, uspjehu ili slavi”. Iz njezinih spisa čitamo: #!#!Ima trenutaka kad osjećam neutaživu žeđ za trpljenjem. Htjeli bih podnositi svu patnju svijeta. Kad bi mi Bog to dopustio, bila bi mu neizmjerno zahvalna”. Vjerovala je kako se duše u patnji najbolje čiste. Stoga se prozvala Marijom Krucifiksom (raspetom) jer je znala kad drvo križa gori, nitko neće umrijeti od studeni, kazao je biskup. Uz liturgijska slavlja bile su joj drage sve pobožnosti koje je Crkva odobravala i propisivala: krunica, križni put, euharistijsko klanjanje. No, najradije je razmišljala o Isusovoj muci i smrti. Tako produbljena molitva posredovala joj je i milosne darove viđenja i predviđanja. Kroz molitvu je dobivala brojne milosti za sebe i druge, a po njoj je rasla i njezina želja potpunog sjedinjenja s Bogom, dodao je biskup Puljić. Iz cijelog životnog puta Marije Krucifikse vidljiva je i njezina spremnost za pomoć bratu u nevolji. Pomaže siromašnim obiteljima, bolesnicima, prosjacima, djevojkama u opasnostima, rastavljenim ženama, okuženim bolesnicima, sjemeništarcima na putu prema oltaru. Smatrala je kako je važno da mladi ljudi na vrijeme počnu razmišljati o Bogu i o budućem životu i stoga je novcem iz svoje obiteljske blagajne potpomagala održavanje duhovnih vježbi za mladiće i djevojke. Iz istog izvora je pomagala sirotišta, oratorije i druge ustanove. Smatrala je isto tako svojim bližnjim okorjeloga grješnika kojeg je uspjela nagovoriti da se ispovijedi. Živjela je u trajnoj Božjoj nazočnosti, ali “s nogama na zemlji”, gdje susretala Isusovu braću s kojima je dijelila muke svagdanje. Euharistija, pobožnost, križ i bližnji u temeljima su duhovnosti te svetice, zaključio je dubrovački biskup. Na kraju je potaknuo okupljene redovnice i vjernike da danas svjedoče vrednote koje je živjela sv. Marija Krucifiksa, jer su one dovedene u pitanje. Sumnja se u Božju nazočnost u euharistiji, za duhovne stvarnosti križa i molitve nema “interesa na tržištu”, a u globalnoj utrci za stjecanjem i natjecanjem kategorija bližnjeg sve više blijedi, upozorio je biskup Puljić.