Rijeka, (IKA) – Riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić u ovogodišnjoj je božićnoj poruci potaknuo vjernike svoje nadbiskupije i sve ljude dobre volje da se ne boje Krista, podsjećajući na riječi sadašnjeg pape Ivana Pavla II. koji je odmah čim je izabran za Petrova nasljednika s balkona bazilike Sv. Petra svijetu poručio: “Nemajte straha. Otvorite vrata Kristu, otvorite državne granice, političke i ekonomske sisteme, bezgranična polja kulture, civilizacije, razvitka!”. Nadbiskup Devčić podsjetio je na Papine pozive na mir, slogu, pomirenje i civiliziran suživot koje nam je uputio za vrijeme svog prvog pohoda 1994.; na njegove želje izrečene za drugog pohoda 1998., “da iz davnih kršćanskih korijena ove zemlje provre jaka bujica životne limfe koja će … osigurati procvat istinskog humanizma”, kao i opomene da “kultura koja odbacuje Boga ne može se nazvati posve ljudskom, jer iz vlastitog obzora isključuje Onoga koji je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku te ga otkupio Kristovim djelom…”, te upozorenja da je cijena demokracije velika, jer se plaća novcem koji se “izrađuje od plemenitih kovina čestitosti, razboritosti, poštivanja bližnjega, požrtvovnosti, strpljivosti”, tako da svaki pokušaj da je se drukčije plati “znači izvrgnuti se opasnosti pada u stečaj”. Riječki nadbiskup podsjetio je i na neke naglaske iz Papina prvog govora s trećeg pohoda 2003., npr. da se čvrstina i prava veličina jedne države temelji na vrijednostima “kao što su dostojanstvo osobe, ćudoredna i umna čestitost, vjerska sloboda, obrana obitelji, prihvaćanje i poštivanje života, solidarnost, supsidijarnost i sudjelovanje, poštivanje manjina”. Te su vrijednosti, prema Papi, “upisane u narav svakog ljudskog bića, a zasluga je kršćanstva da ih je prepoznalo i jasno ih navješćuje”. Riječki nadbiskup je ocijenio da danas možemo samo žaliti što svi skupa nismo imali više sluha za te Papine pozive, poticaje i upozorenja, jer se u tom slučaju sada zacijelo ne bismo tako bespomoćno koprcali u začaranom krugu korupcije, netrpeljivosti i svakojakih podijeljenosti, niti bi nas tako nepodnošljivo pritiskala svakovrsna beznadnost, počevši od biološke i gospodarske do prosvjetne, znanstvene, kulturne i mnogih drugih. “A svi su ti Papini pozivi, poticaji i upozorenja samo njegov komentar vlastitog poziva suvremenom čovječanstvu da se ne boji otvoriti vrata svojih država, politika, škola, gospodarstava i kultura Kristu. Sve su te vrijednosti, prema njemu, u dubokom suglasju, štoviše, najčvršće ukorijenjene u Božjem čovjekoljublju objavljenom u utjelovljenju, rođenju, životu i smrti Isusa Krista Sina Božjega. U Kristovu solidarnom poistovjećivanju s čovjekom i u njegovu požrtvovnom služenju ljudskom dobru, bez ikakvog pridržaja, sve do smrti, imaju svoj nenadmašiv uzor i poticaj svaka međuljudska solidarnost, ljubav prema drugome, odgovornost za opće dobro, svaka čestitost i poštenje”, pojasnio je nadbiskup Devčić. Prokomentirao je pri tome da unatoč toj činjenici da nam on želi samo pomoći i dati, a ništa oduzeti osim grijeha, postoji sveprisutni strah od Krista, a često i mržnja prema njemu, da postoji začuđujuće nerazumijevanje Božje ljubavi koja nam se očitovala u Isusovu rođenju, životu i smrti. “Boga koji se rodio kao malo dijete i radi ljudskog spasenja umro na križu, takvog se Boga boje pojedinci, boje ga se obitelji da će im poremetiti obiteljski sklad, roditelji da im djeca neće biti u životu sretna ako ga bolje upoznaju i više uzljube, boje ga se državnici, gospodarstvenici, ljudi znanosti i kulture iz samo njima znanih razloga. Svi ga susreću sa strahom, bez istinske želje da ga stvarno upoznaju i prihvate”, upozorio je. Pojašnjavajući razloge straha od Krista, nadbiskup je istaknuo da prihvatiti takvog Boga znači, naime, njega nasljedovati, usvajati njegova pravila ponašanja i vrijednosti koje je on svojim životom posvjedočio, jednom riječi, prihvatiti ga znači postati mu sličan u ljubavi prema nebeskom Ocu, u bezrezervnom darivanju sebe drugima, u poniznom i sebezaboravnom služenju, u poštivanju slobode i dostojanstva svakog čovjeka, u vjernosti preuzetim obvezama i u njihovu poštenom i čestitom izvršavanju. Komentirajući kako to ne ide bez radikalnih zahvata i mučnih rezova koje svatko tko se za to odluči mora najprije na sebi samom izvesti, nadbiskup Devčić istaknuo je da sve to navodi na zaključak da se ljudi zapravo ne boje Krista kao takvoga, nego posljedica s kojima je suočen onaj koji ga želi ozbiljno prihvatiti i slijediti.