Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u razgovoru za božićni jubilarni 250. broj “Žive zajednice” istaknuo je da je hrvatska inozemna pastva velika snaga naše Crkve i naroda koja je rasla i razvijala se desetljećima, nastojeći sačuvati povezanost naših iseljenika s domovinom Hrvatskom. “Svako je vrijeme donosilo nove izazove od čega nije izuzet i naš sadašnji trenutak. Naše iseljeništvo treba promatrati kao jednu kompleksnu cjelinu. Naime treba uvažiti svu njegovu raznolikost od toga radi li se o iseljenicima koji su otišli iz Hrvatske prije više desetljeća i stoljeća te već generacijama žive u iseljeništvu ili pak o onima koji su nedavno otišli u strani svijet. Isto tako treba uvažavati i prostornu rasprostranjenost naših iseljenika na različitim kontinentima. Nije, naime, ista situacija kod onih koji su otišli na “privremeni rad” u inozemstvo i onih koji su se trajno naselili, npr. u Americi ili Australiji. Budući da već nekoliko generacija naših iseljenika živi u tuđini, sve su primjetniji elementi snažne integracije u zemljama u kojima žive sa znakovima asimilacije”, prokomentirao je.

Komentirajući kako se i hrvatska inozemna pastva u Njemačkoj nalazi pred novim pitanjima te da njemački biskupi suočeni sa složenošću pastorala stranaca nastoje ga reorganizirati imajući u vidu cjelokupnu situaciju Crkve u toj zemlji, kardinal je ukazao da je stoga, s jedne strane potrebno izvršiti pastoralnu analizu i provjeru postojećih hrvatskih misija kako bi se što bolje uključile u opći pastoral Crkve u Njemačkoj i našom posebnošću obogatile mjesnu Crkvu. S druge pak strane, ocijenio je kardinal, potrebno je tako programirati pastoral naših misija kako bi one što bolje sačuvale naš hrvatski i crkveni i kulturni i nacionalni identitet. Uz to je veoma važno da crkvene, državne i društvene institucije iz Hrvatske neprestano pomažu u očuvanju nacionalnog i vjerskog identiteta naših iseljenika i da se neprestano podržava povezanost domovinske Crkve sa Crkvom u iseljeništvu, smatra kardinal.

Na konstataciju kako se stječe dojam da se u Crkvi u Hrvatskoj uvode pastoralni modeli iz Zapadne Europe koji se nisu pokazali najučinkovitijima, poglavito u pitanju struktura i povećanog broja laika i na pitanje ne bi li bilo bolje tražiti vlastite modele s obzirom na posve drukčiju povijesnu situaciju u domovinskoj Crkvi, kardinal je odgovorio: “Za vrijeme komunizma naša je Crkva djelovala i živjela u specifičnim uvjetima. Bila je na neki način stjerana u geto. Kao takva bila je očuvana od nekih vanjskih utjecaja i pokoncilskih traženja i zastranjenja koja su na zapadu dovodila do raznih kriznih situacija. Poslije demokratskih promjena naša domovina kao i Crkva, izložene su različitim neoliberalnim utjecajima, našli su se pred novim izazovima koji su zahtijevali nove načine djelovanja. Naravno da smo posegnuli za nekim rješenjima koja su primjenjivana u drugim dijelovima Europe koji su imali više iskustva s takvim pojavama. Ali, nikad se ti strani modeli nisu jednostavno preslikavali na našu situaciju, nego se nastojalo učiti na greškama drugih i ujedno prilagođavati našim konkretnim prilikama. Stoga je važno istaknuti da su modeli pastoralnog djelovanja u Hrvatskoj i BiH u velikoj većini domaći”.

U razgovoru se kardinal osvrnuo i na financijske probleme hrvatskih katoličkih misija koji su bili stalno prisutni. U prošlosti su takve probleme imale naše misije u Francuskoj, Engleskoj i Skandinaviji, dok je financiranje stranih misija bilo jako dobro riješeno u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. Najbolja je situacija bila u Njemačkoj. Komentirajući kako se danas stvari mijenjaju, svjetsko gospodarstvo je izloženo naglim promjenama gdje se sve više smanjuju socijalna davanja, zbog jake tržišne utakmice radna mjesta su sve nestabilnija, dok se s druge strane potrebe povećavaju, kardinal je ukazao da se sve to odražava i na crkvene prihode. Prokomentirao je i činjenicu da se u Njemačkoj smanjuje prihod od crkvenog poreza zbog čega se mjesna Crkva suočava s nemalim teškoćama u svojem pastoralnom radu. Stoga, izjavio je kardinal, i naše misije trebaju prihvatiti da i kod njih može doći do nekih promjena. Napomenuo je da se Crkva u domovini suočava s istim problemima i da se ne treba bojati zbog toga nego treba biti pripravan na skromnija sredstva za misije. “Crkva u domovini itekako stalno pomaže inozemnu pastvu školujući i pripremajući svećenike, a i mnoge pastoralne suradnike koji polaze na rad u naše katoličke misije. U tome se na najbolji način očituje solidarnost domovinske Crkve s vjernicima hrvatskog podrijetla u inozemstvu”, rekao je kardinal.

Govoreći o visokoj starosnoj dobi svećenika u misijama te o tome kako će se ubuduće rješavati taj problem, kardinal Bozanić je kazao: “Crkva u Europi se suočava s padom broja svećenika što osjeća i Crkva u Hrvatskoj i Crkva u BiH. Nadalje, u komunističkom razdoblju u nas svećenici nisu mogli biti angažirani na različitim područjima pastoralnog djelovanja, npr. u vojsci, školama, bolnicama pa ih se lakše moglo odvojiti za inozemnu pastvu. Danas smo pak u Hrvatskoj suočeni s proširenim mogućnostima pastoralnog djelovanja. Stoga treba imati razumijevanja da ni biskupi ni redovnički poglavari uz najbolju volju nisu u mogućnosti slati isti broj svećenika u inozemnu pastvu kako je to bilo u prošlim vremenima. Očekujemo da u tome pomogne i inozemna pastva s duhovnim zvanjima iz svojih zajednica. No, unatoč svemu mi činimo sve da naše misije imaju svoje dušobrižnike”.

Na pitanje kako je poznato kako se poticanje druge i treće generacije da se vrate u domovinu više ne postiže samo pozivima na domoljublje, već konkretnim ponudama za posao i sigurnu egzistenciju i koliko Crkva u Hrvatskoj može zajedno s drugim državnim institucijama utjecati da se to u većoj mjeri i ostvari, kardinal je istaknuo: “To je pitanje svjetske ekonomije, ne samo pitanje Hrvatske i BiH i tu igraju ulogu čimbenici koji daleko nadilaze bilo kakav utjecaj Katoličke crkve ili drugih izvangospodarskih čimbenika. Cijeli svijet postaje veliko selo i međusobni utjecaji na gospodarskom planu su globalni i to što se događa među hrvatskim iseljenicima je samo djelić svjetskih trendova. Naravno to ne znači da treba stajati skrštenih ruku. Treba poticati državne i druge relevantne čimbenike u Hrvatskoj da se općenito popravi gospodarska situacija koja je u interesu građana u domovini, a to će onda stvoriti preduvjete i za povratak naših iseljenika. Važno je poticati mlade da ne prekidaju veze s domovinom makar se one svodile i na turističke posjete rodnome kraju i rodbini. Jer, prije ili kasnije doći će do fenomena koji je poznat kod prekomorskog iseljeništva koji se kratko definira kao traženje korijena u staroj domovini. Stoga ponavljam: važno je gajiti povezanost sa starim krajem kroz hodočašća, razne kulturne priredbe, ljetne škole itd. Nitko još ne zna kako će se stvari odvijati te stojimo pred izazovom što će se dogoditi u kontekstu ovog razmišljanja kad Hrvatska uđe u EU. Već sada je kod nas nazočan trend da bogati ljudi iz Europe i svijeta dolaze u Hrvatsku i kupuju nekretnine na obali. Zbog svojih prirodnih ljepota i mnogih komparativnih prednosti Hrvatska je primamljiva destinacija. Svoju nadu polažem u mlade Hrvate i Hrvatice koji su rođeni u inozemstvu i od kojih će se neki pojedinačno vratiti u domovinu svoga podrijetla. Želim da otvaranje Hrvatske prema europskom zajedništvu bude na korist hrvatskom narodu u domovini i iseljeništvu”. (ika-ap/kj)