Nakladnička kuća Verbum objavila je novu knjigu Josipa Blaževića “Joga i Kršćanstvo”. Na 292 stranice djelo kritički i opsežno prikazuje jogu, njezino kršćansko promišljanje i vrednovanje. Proučava jogu u svim njezinim nijansama i ponudama, analizira njezine korijene, prati povijesni razvoj, imenuje njezine prenositelje na Zapad i osobito njezinu ponudu u hrvatskim školama. Informira, ali i upozorava na kontradikcije. Knjiga je namijenjena kršćanima koji o jogi imaju površno ili nikakvo znanje, kao i svim ljudima dobre volje. To kritičko djelo o “Jogi u svakodnevnom životu” nastoji pripomoći znanstvenom istraživanju kako bi našoj javnosti pružilo mogućnost da prepozna istinu o jogi, kontraindikacije ili, možda, dobre strane te duhovne ponude.
Joga je, stječemo dojam slušajući njezine misionare, kao neki “fitness duše”. Još češće joga je predstavljena kao terapija primjerena za iscjeljivanje ove ili one bolesti, nadomjestak sedativima, ili primjerena gimnastika za ovu ili onu dob. Želio bih da ova knjiga pomogne nepristranom čitatelju zauvijek raspršiti takve iluzije, ističe Blažević.
Polemika oko “Joge u svakodnevnom životu” izazov je teološkom istraživanju. Teologija kao znanstvena i proročka služba Crkve i društva treba i ovdje ispuniti svoju zadaću. S jedne strane ona nije dovoljno registrirala kulturološka premještanja u društvu i potrebe suvremenika za iskustvom smisla i mira, a s druge strane nije pružila relevantnu informaciju o mnogim međureligijskim pitanjima kako bi se ljudi mogli odgovorno postaviti pred izazovom u eri globalizacijskih ponuda religijskih pokreta, terapija i praksi. Ne samo teologija, nego je i cijela katolička zajednica izazvana da aktivira duhovne, pastoralne, katehetske i medijske potencijale. Potrebno je otkriti suvremenicima vrednote, spoznaje i praksu Crkve čijom snagom bi se mogli djelotvorno i uspješno nositi s procesima svestrane globalizacije. Ostanu li, naime, teološke spoznaje i drugo bogatstvo Crkve zakopani u bibliotekama, umjesto preneseni u intelekt i srca ljudi, sličit ćemo čovjeku koji tone, jer ne vidi da mu je pri ruci čamac. Neophodan je temeljit dijalog unutar Crkve kako bi se dogodila svestrana suradnja, zapisao je, među ostalim, u pogovoru djela teolog Tomislav Ivančić. (ika-il/aš)