Požega, (IKA) – Zgrada nekadašnje isusovačke Kolegije, a sada sjedište Požeške biskupije svoj današnji izgled dobila je prije 100 godina. O njezinoj gradnji, dogradnjama te današnjem izgledu na “Tribini četvrtkom” 11. studenoga u dvorani bl. Alojzija Stepinca govorio je prof. Mato Nosić. “Moje slovo nije toliko homage samom zdanju koliko divnim i čestitim ljudima koji su nadahnuti vjerom i entuzijazmom smogli sredstava i snage da Požegi podare građevinu po kojoj uz čuvene požeške kolonade svako likovno oko u našem gradu, osim tipičnog srednjoeuropskog štiha i ugođaja vidi barok daleke Salamanke”, istaknuo je prof. Nosić govoreći o izuzetnom građevnom zdanju na glavnomu požeškom trgu.
Požeška kolegija čiju su gradnju započeli isusovci 1705. da bi se u nju uselili 6 godina kasnije, doživjela je nekoliko dogradnji, a ona najvažnija započela je 1903. i završena iduće godine nadogradnjom trećeg kata. Kolegija je tada zahvaljujući kupnji zgrade od strane biskupa Alagovića u prvoj polovici 19. stoljeća bila orfanotrofij, odnosno nadbiskupsko sirotište. Sve do kraja pedesetih godina proteklog stoljeća građevina je izazivala poštovanje stručnjaka i divljenje prolaznika. Nakon tog perioda ona se sustavno marginalizira i zanemarivala da bi se u sedamdesetim godinama počelo govoriti i pisati kako se kolegija svojim proporcijama i položajem ne uklapa u skladnost glavnoga gradskog trga. Zapravo je kolegija plaćala danak ideološkom pritisku i obračunu. “Narušavanje arhitektonske cjeline” proistjecalo je iz opće zapuštenosti zgrade i najstarije požeške crkve. Glede njihove obnove struka je “radila” samo papirnatim metodama, gotovo svako desetljeće vraćajući se početku i nad činjenicom posvemašnjeg propadanja pilatovski prala ruke, zaključio je prof. Nosić.
Zgrada požeške kolegije i danas možda stajala poput “kakve starice kojoj su preostala samo lijepa sjećanja” da nije utemeljena Požeška biskupija, odnosno da Kolegija nije postala Biskupski dom, čime je konačno započela njena temeljita obnova. Ljudske građevine uvijek imaju i ljudske sudbine, dodao je na kraju požeški biskup Antun Škvorčević, ističući da jedna zgrada može biti samo zgrada, ali može biti i dom. Ljudi su oni koji neku zgradu čine domom. Kolegija je bila dom u različitim prigodama na različite načine, a to je ponajviše sada kada joj je vraćeno dostojanstvo, ali i različiti sadržaji koji Požegu neće samo duhovno obogaćivati, nego i kulturno. U prigodi obljetnice otvorena je izložba dokumenata i fotografija o dogradnji Kolegije, koju su pripremile ravnateljica Gradskog muzeja Požega Dubravka Sokač-Štimac te viša kustosica Lidija Ivančević-Španiček.