Istina je prava novost.

Stručni skup vjeroučitelja Varaždinske biskupije

Brine podatak da se djeca uopće ne bi povjerila učiteljima, dok bi se u nezamjetnom postotku povjerila stručnoj osobi ili svećeniku, upozorio dr. Darko Novosel

Varaždin, (IKA) – Katehetski ured Varaždinske biskupije priredio je u subotu 6. studenoga stručni skup za vjeroučitelje koji rade u osnovnim i srednjim školama na području biskupije. Susretu, koji je održan u II. osnovnoj školi u Varaždinu, odazvali su se redovnice i svećenici koji rade u školama kao vjeroučitelji. U uvodnoj riječi predstojnik Ureda Damjan Koren prenio je pozdrave varaždinskog biskupa Marka Culeja, a zatim je predavanje o temi “Nemoj sa mnom tako razgovarati” održao doc. dr. sc. Darko Novosel, logoped.

Dr. Novosel poznati je svjetski stručnjak na području psihopatologije, koji se već 30 godina bavi znanstvenim radom, a niz je godina radio u inozemstvu, predavao na 70-tak klinika te se osobito posvetio radu s osobama s poteškoćama u govoru. Njegova metoda razvijanja govora prije četiri godine u SAD-u je proglašena najboljom u svijetu. VaLMod – Varaždinski logopedski model razradio je sa svojim kćerima mr. Tatjanom Novosel-Herceg i dr. Ingrid Novosel-Kišić. Na susretu vjeroučitelja predstavio je analize anketa četiri i pol tisuće učenika diljem Hrvatske, kojima su postavljana pitanja o obitelji i školi, s obzirom da djeca najveći dio vremena provode upravo unutar obitelji te u školi. Pritom je istaknuo kako se izraz: “Nemoj sa mnom tako razgovarati” svakodnevno čuje iz usta djece i starijih zbog međusobnog nerazumijevanja, nepoštivanja i poremećaja u komunikaciji. Da su danas djeca uistinu nemirnija nego ikad s vrlo velikim i čestim poremećajima pažnje i koncentracije, pokazalo je i istraživanje “Obrazovanjem do nezavisne misli”, kojim su Novoseli htjeli upozoriti da preopterećenost i preopširnost školskih programa vodi u površnost naučenog znanja, kao i da se sve više među djecom učenje doživljava kao mučna dužnost, a ne vrijedan dar koji primaju u školi. Istraživanje je pokazalo da više od polovice djece ima poteškoća u zadržavanju pažnje i koncentracije u bilo čemu što rade, ne samo u školi, gdje takvi poremećaji ipak dolaze najviše do izražaja. Osobito su tome sklona hiperaktivna djeca. Ljudski se mozak formira u prvim tjednima trudnoće, kada mnoge žene još ni ne znaju da su trudne, a razvija se tijekom čitave trudnoće pod utjecajem hormona, prehrane, raznih lijekova i vanjskih faktora, kazao je dr. Novosel, istaknuvši da su poremećajima u koncentraciji i hiperaktivnosti sklonija djeca čije su majke održavale trudnoću sredstvima za smirenje. Upozorio je i da današnje dijete dnevno u prosjeku u obitelji i školi čuje 70-tak naredbi koje uključuju i određene kritike, dok rijetko čuje pohvale i tople riječi ljubavi, što dovodi do kasnije ovisnosti mladih o cigaretama, alkoholu i drogi koji stimuliraju centar ugode u mozgu. Također, današnji školski programi forsiraju centar kratkotrajne memorije u mozgu, odnosno učenjem se aktivira centar u mozgu koji se “puni i prazni” naučenim sadržajima, a kako se nakon nekog vremena to znanje ne ponavlja pa ne prelazi u centar dugotrajne memorije, djeca napuštaju škole s vrlo malo trajno stečenog znanja i nespremna su ga kasnije primijeniti u životu.
Ispitivanja su također pokazala što djeca vole, odnosno ne vole u obitelji i školi. Premda zabrinjava podatak da bi se tek polovica djece u slučaju poteškoća i problema obratila roditeljima, majkama i očevima, još više brine podatak da se djeca uopće ne bi povjerila učiteljima, dok bi se u nezamjetnom postotku povjerila stručnoj osobi ili svećeniku. Pritom je dr. Novosel istaknuo da najviše problema, poteškoća i trauma djeca imaju upravo zbog škole i fakulteta, a tek potom zbog obiteljskih razloga. Sve su to pokazatelji koji upozoravaju da se pristup djeci treba temeljiti na razumijevanju, prijateljstvu i ljubavi, kako bi ona izrasla u kompletne osobe pripremljene na životne izazove. Kako bi se olakšali pristup i komunikacija s djecom, dr. Novosel na skupu je predstavio i četiri temeljna temperamenta svakog čovjeka, pa i djece, a to su osjetljiv, aktivan, dojmljiv i prijemljiv temperament.