Vukovar, (IKA) – Pod geslom “Ubijeliše svoje haljine u krvi Jaganjčevoj” u Vukovaru je 30. listopada održano peto spomen-hodočašće Đakovačke i Srijemske biskupije, koja obilježava 1700. obljetnicu svetih srijemskih mučenika. Ne žele se zaboraviti ni suvremenici koji su, sjedinjujući se u molitvi, pouzdanju i vrednotama s Isusom Kristom, mučenički umirali braneći svoje domove, obitelji i domovinu. Nakon što se na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskoga rata u Vukovaru, uz trojicu svojih biskupa, svećenike, đakone, redovnike, redovnice i bogoslove, okupilo oko 1500 hodočasnika, među kojima 400 iz Valpovačkoga dekanata pod vodstvom novoga dekana Josipa Matanovića, molitvu Križnoga puta predmolili su branitelji iz župa Valpovačkoga dekanata. Pjevanje je vodio zbor mladih župe Bezgrješnoga Srca Marijina iz Slavonskoga Broda. Nakon molitve na groblju, u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova euharistijskome slavlju predsjedao je đakovački i srijemski biskup Marin Srakić, u koncelebraciji s pomoćnim biskupima Đurom Gašparovićem i Đurom Hranićem, te 41 svećenikom. U ime vukovarske franjevačke zajednice sve je pozdravio gvardijan fra Zlatko Špehar. Vukovar je grad mučenika, “novi Sirmium” u našoj Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji. Crkva je od samoga početka slavila mučeništvo vjernih vjerujući u njihovu svetost. I naša mjesna Crkva pod vodstvom biskupa Marina hodočasti po peti put u grad mučenika odajući im vjerničku počast, čuvajući im častan spomen, moleći za njih i njima kako bi se iz njihove žrtve ljubavi prema Bogu, voljenoj obitelji, gradu i domovini Hrvatskoj rađalo sjeme mira i praštanja. Zaslugom biskupa Marina i pomoćnih biskupa Sveti Otac, živi mučenik hodočašća ljubavi i mira, ostavio nam je trajan spomen na vukovarsko i svehrvatsko mučeništvo – lik Ranjenoga Isusa iz Vukovara, kao najsnažniji poziv da se žrtva mučenika ne zaboravi, da se u njihovoj ljubavi pronađe snaga za opraštanje, kazao je gvardijan Špehar.
Biskup Srakić u svom se pozdravu spomenuo svetih srijemskih mučenika čija je 1700. obljetnica mučeništva upravo svečano proslavljena, ali i mučenika iz razdoblja koja su uslijedila nakon ranokršćanskoga mučeničkoga razdoblja – preko vremena komunističkoga sustava sve do nedavnoga Domovinskoga rata kada su mnogi trpjeli zbog svoje vjere. “Ovih se dana prisjećamo onih koji su prije 13 godina u krvi posvjedočili pripadnost svojoj vjeri. Prije nekoliko dana pošli smo na hodočašće u Srijemsku Mitrovicu, neki su od vas to ponovno proživljavali, prisjećajući se teških trenutaka rata, uhićenja i zatvora”, kazao je biskup Srakić, napomenuvši okupljenim vjernicima kako su, sudjelujući u jubilarnome slavlju u Srijemskoj Mitrovici, ponovno svi skupa posvjedočili da zadnju riječ nema zlo i zločin, već dobrota. “Vi ste posvjedočili da želite pobijediti mržnju i osvetu, zato smo uzdignute glave prolazili kroz grad Mitrovicu, jer nismo imali razloga pognuti glave. Naprotiv, prolazili smo ponosno i sačuvali smo taj sveti ponos pripadnosti Kristu”, ustvrdio je biskup Srakić koji je napomenuo kako je euharistijsko slavlje u Vukovaru prikazano za pokojnike, branitelje, žrtve Domovinskoga rata, “i za nas žive, da znamo čuvati ono što je plaćeno skupom cijenom, da znamo njegovati vrline za koje su naši branitelji dali svoje živote”.
U propovijedi je biskup Hranić istaknuo kako obilježavanje 1700. obljetnice mučeništva srijemskih mučenika te hodočašća u Srijemsku Mitrovicu i Vukovar kao simbola suvremenog progona i patnje nevinih ljudi koji “ubijeliše svoje haljine u krvi Jaganjčevoj”, utvrđuju sve hodočasnike u vjeri i daje im snagu da bez straha sve predaju Bogu u ruke znajući kako On ima zadnju riječ, “da je On živi Bog i Bog živih”. Obilježavanje mučeništva na naša dva ovotjedna hodočašća utvrđuju nas u vjeri da “živimo li ili umiremo, Gospodinovi smo”. Zbog poteškoća koje su ga pritisnule vjernik, suobličen Kristu u njegovu samodarivanju do kraja, ne pada u defetizam, u gorčinu, u srdžbu, u zdvajanje, u samosažaljenje i plakanje, u proklinjanje. On i tada ostaje pribran i vedra pogleda u budućnost. On zna da poslije Velikoga petka mora svanuti uskrsno jutro, da će se na bolom iznakaženom licu pojaviti osmjeh i suze radosnice; da će tama, laž i nepoštenje kad-tad biti raskrinkani te da će posljednju riječ imati pravičnost i istina. On zna da ako pravda i ne dohvati zlikovce za vrijeme njihova života, da nam se svima pojaviti pred sudištem Božjim. Zato se Kristov vjernik nikada ne predaje tami i laži. On nikoga ne mrzi, niti ima potrebu osvećivati se. Ne služi se nepoštenim sredstvima. Ne prihvaća mito, korupciju, prijevaru, egoizam. Ne podliježe napasti brzog i nepoštenog bogaćenja, napasti izrabljivanja vlastitih radnika, ne pada u napast otezanja s isplatom plaće. Kršćanin ne robuje svojim interesima. On živi uskrsnuće i usred zadaha smrti te u ovaj svijet unosi neuništivu snagu, nadu, vedrinu, pouzdanje, smisao, odvažnost, požrtvovnost, ljubav prema bližnjemu, solidarnost, sposobnost ljubiti i onoga tko to nije zaslužio, poručio je biskup Hranić.
U tijeku euharistijskog slavlja pjevao je mješoviti zbor župe sv. Josipa Radnika iz Belišća pod vodstvom prof. Želimira Sušića, a uz orguljašku pratnju s. Alemke Štefanko. Spomen-hodočašće u Vukovar već uobičajeno ima i svoju karitativnu dimenziju. Poradi velikih potreba s kojima se susreću povratnici u Vukovar i u okolne župe, a mnogi su od njih bez ikakvih primanja, svi dekanati Đakovačke i Srijemske biskupije te Vojne kapelanije darovali su novčana sredstva i hranu Vukovarskome Caritasu u kojemu je, samo u mjesecu listopadu, 748 obitelji zatražilo hranu, a 1056 osoba odjeću. Na darovima su se zahvalili fra Zlatko Špehar i vukovarski dekan Vladimir Delić.