Čakovec, (IKA) – U Katoličkom domu u Čakovcu, na već tradicionalnoj mjesečnoj nedjeljnoj tribini, predstavljena je 24. listopada knjiga “Susret u Emausu” povjesničarke i književnice prof. Nevenke Nekić, te je podsjećeno na čakovečki euharistijski kongres 1935. godine, jedno od najvećih hrvatskih vjerničkih okupljanja, koje je potaknuo tada nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac.
Povijesni roman, kojeg je nedavno objavila Postulatura bl. Alojzija Stepinca, donosi usporedan prikaz života zagrebačkog nadbiskupa kardinala i mučenika Alojzija Stepinca i Bračanina Ive Brizića, koji su se susreli u Emausu 1937. za hrvatskog hodočašća u Svetu zemlju. Kako je istaknula sama autorica na predstavljanju u Čakovcu, upravo je stara fotografija Stepinčeva posjeta franjevačkoj gimnaziji u Emausu, kojom je prigodom tadašnji nadbiskup koadjutor između stotinjak dječaka položio ruku na glavu 13-godišnjeg dječaka Ive, bila poticajom za nastanak djela koje se stvaralo čitavo jedno desetljeće prikupljanjem građe o Stepinčevu životu. Trajan dojam koji je susret s nadbiskupom Stepincem ostavio na dječaka Ivu čitava života, simboličan je prikaz ustrajnosti u vjeri svih onih naraštaja koje su zadesila ratna stradanja i zločini te bezbožna ideologija koja je odnijela mnoge hrvatske žrtve. Stoga je i roman prikaz stanja hrvatskog narodnog i duhovnog bića u stoljeću obilježenom mračnim ideologijama, a kako je kazala i sama autorica, on je i njezin određeni revolt protiv europskih ideologija, koje je vrlo dobro prepoznavao i sam Stepinac. Istaknuvši da je riječ o knjizi o Bogu, slobodi i nadi, prof. Nekić rekla je kako se trudila da roman ne bude samo puka sentimentalna svetačka biografija. Roman pokazuje kolika je Stepinčeva žrtva, koji je ostao vjeran Katoličkoj crkvi i svom narodu, proživljavajući velike progone u očuvanju nacionalne pripadnosti i identiteta. Lik Ive Brizića simbol je obična čovjeka, jedne od mnogih žrtava, hrvatskih uznika i sudionika križnih putova. Prof. Nekić nastojala je ispisati stranice istine, premda se još uvijek potpuna istina ne može do kraja izreći. Unatoč svemu, ni danas još nije uputno pisati o Stepincu. Još je uvijek riječ o “personi non grata”, osobi s mračnom sjenom u očima mnogih ljudi, rekla je autorica, dok je postulator kauze bl. Stepinca mons. dr. Juraj Batelja istaknuo kako je danas potrebno bez straha podastrijeti činjenice, dokumente i spise koji svjedoče o Stepinčevu životu, te na temelju njih stvarati povijest i preispitati čitavu hrvatsku prošlost.

O tome koji su bili stvarni ciljevi Stepinčeva djelovanja, najbolje svjedoče pokrajinski euharistijski kongresi kojima je želio probuditi duhovnu, ali i nacionalnu svijest hrvatskog naroda. Jedan od najvećih kongresa održan je u kolovozu 1935. godine u Čakovcu, na kojem se u trodnevnim slavljima okupilo gotovo 70.000 vjernika iz čitave Hrvatske i inozemstva. Bilo je to velebno slavlje Boga i Duha uz izražavanje velikog poštovanja vjerničkog puka prema katoličkom svećenstvu, osobito nadbiskupu Stepincu, koji je shvatio važnost euharistijske obnove hrvatskog naroda te time pokazao svoju suvremenost, rekao je mons. Batelja, podsjetivši kako je upravo ovih dana papa Ivan Pavao II. otvorio Euharistijsku godinu naznačujući njezinu temeljnu važnost u životu vjernika. Na kraju predstavljanja autorica je pročitala nekoliko odlomaka iz romana, među njima i ulomak o spaljivanju srca pokojnog kardinala Stepinca.

U programu predstavljanja nastupili su pjevački zbor i oktet sjemeništaraca Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, s obzirom da su sa svojim rektorom mons. Bateljom ranije istoga dana posjetili župu Remetinec u Varaždinskoj biskupiji. Nakon tribine Postulatura je darovala svim posjetiteljima veći broj primjeraka glasnika “Blaženi Alojzije Stepinac”, koji u listopadnom broju donosi opširan prikaz upravo čakovečkog euharistijskog kongresa 1935. godine.