Đakovo, (IKA) – U povodu 1700 godina svetih srijemskih mučenika (304-2004), Đakovačka i Srijemska biskupija i Teologija u Đakovu pod visokim pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizirali su 22. i 23. listopada međunarodni simpozij o 1700. obljetnici sirmijsko-panonskih mučenika. Simpozij je održan u novoj velikoj dvorani Središnje biskupijske knjižnice i arhiva u Đakovu. Predavači su bili iz Hrvatske, Italije, Mađarske, Slovenije i Srbije i Crne Gore. Članovi Organizacijskoga odbora simpozija bili su Andrija Šuljak, Nikola Dogan, Branka Migotti, Luka Marijanović, Grgo Grbešić i Petar Vidović.

Na otvorenju simpozija, na kojemu su sudjelovali đakovački i srijemski pomoćni biskupi Đuro Gašparović i Đuro Hranić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Milan Moguš, gradonačelnik Đakova Zoran Vinković, predstojnik Teologije u Đakovu dr. Nikola Dogan, profesorski zbor, rektor Bogoslovnoga sjemeništa mons. mr. Josip Bernatović, poglavari Sjemeništa, svećenici, redovnice i redovnici, studentice, studenti i bogoslovi, uvodnu riječ izrekao je đakovački i srijemski biskup Marin Srakić. Biskup je istaknuo kako se tim simpozijem želi sa svih vidika – povijesnih, teoloških i nacionalnih, osvijetliti časne likove naše Crkve. Govoreći o 1700 godina od krvavih progona cara Dioklecijana kada su mu se do lakata okrvavljenih ruku, suprotstavili hrabri svjedoci, muževi i žene, koji su imali veće i snažnije ideale nego što je bio njegov ideal sačuvati nepošteno i suludo prisvojeno božansko dostojanstvo, biskup Srakić je istaknuo: “Željeli bismo proslaviti naše pretke u vjeri, slavne muževe i žene, koji su svjedočanstvo za Krista zapečatili svojom krvlju. Mi njih ne smijemo prepustiti zaboravu, jer bi se i na njih mogle primijeniti Isusove riječi: Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati”. Premda nas danas od tih vremena dijeli veliki povijesni razmak, biskup Srakić je kazao kako to nipošto ne umanjuje istinu o njima i vremenima u kojima su živjeli, ne baca sjenu na divljenje i poštovanje prema kršćanskim mučenicima, jer se podaci o njima temelje na povijesnim činjenicama, a ne na legendama. Izrazio je i ponos što su životi i svjedočanstva naših mučenika sačuvana u “Acta martyrum” – u “Djelima mučenika”, u spisima i opisima što su je činile prve generacije njihove djece i unučadi.

S ovim međunarodnim simpozijem htjeli bismo u prigodi velikog jubileja predstaviti našoj cijeloj kršćanskoj i svjetskoj javnosti one koji su svojim životom i svjedočanstvom stvarali kulturu Europe koja se tada rađala, na moralnim ruševinama tadašnjeg Istoka i Zapada. S ponosom možemo reći na primjer da obrambeni govor sv. Poliona, vjernika laika, predstojnika čitača, iz Cibalae, ide uz bok pouke velikih crkvenih otaca. Ponosimo se našim mučenicima, ali ne želimo počivati na lovorikama koje su oni stekli. Ne bismo htjeli da nam se dogodi ono što se dogodilo njihovoj djeci i unucima koji su na istim prostorima što su ih svojom krvlju poškropili mučenici Sirmiuma, Cibalae i Murse, zavedeni arijanizmom iskrivili Krista, rekao je biskup Srakić. Izražavajući riječi dobrodošlice, biskup Srakić je, između ostalog, rekao kako je goste dočekala i Strossmayerova katedrala, koja se crvena kao krvlju orošena, sa svim zvonicima poput baklje uzdiže prema nebu iz ove ravnice koju su svojom krvlju poškropili ne samo mučenici ranokršćanskih vremena, nego i mučenici svih vremena do danas.

Akademik Moguš istaknuo je kako je simpozij posvećen jednom od temelja Katoličke crkve koja je, između ostalog, izrasla na krvi svetaca, “a takvi su temelji najjači. Što se manje vide, dublje su usađeni”. Na otvorenju simpozija nastupio je mješoviti zbor studenata Teologije u Đakovu pod dirigentskom palicom maestra Vinka Sitarića uz orguljsku pratnju Ivana Rakonce.

Radni dio simpozija započeo je referatom dr. Dogana na temu “Teologija mučeništva”. Između ostalog, dr. Dogan je rekao kako je kroz čitavu svoju povijest Crkva Kristova uvijek bila obilježena svjedocima vjere, mučenicima. “Za nju se s pravom može reći da je ona ne samo “Ecclesia martyrum”, nego i “Ecclesia martyr”! Mučenikovo je svjedočenje iskaz kršćanske ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Panonsko-sirmijski mučenici i danas su svijetli uzori svetosti kršćanskoga života”, rekao je dr. Dogan. “Progoni kršćana, napose u Dioklecijanovo doba”, bila je tema izlaganja dr. Grge Grbešića iz Đakova, koji je istaknuo kako je rimska vlast započela progone protiv kršćana u prvom stoljeću s Neronovim progonima. Kulminacija se dogodila u doba cara Dioklecijana. Dr. Mirja Jarak iz Zagreba govorila je o ranokršćanskim mučenicima Panonije, istaknuvši kako se istraživanje izvora o panonskim mučenicima dobrim dijelom zasniva na proučavanju tetrarhijskoga razdoblja u cjelini, na proučavanju političkih, pravnih, vjerskih i kulturno-umjetničkih prilika vremena. U izlaganju mr. Darije Damjanović (Đakovo-Rim) na temu “Autentične pasije sirmijsko-panonskih mučenika” čulo se kako su o mučenicima ranokršćanske sirmijske metropolije sačuvane brojne pasije i legende iz kojih se mogu saznati pojedinosti o životu i mučeništvu prvih kršćana na području današnje Đakovačke i Srijemske biskupije. Među pasijama mučenika sirmijske metropolije izdvajaju se tri koje se smatraju najautentičnijim pasijama mučenika današnje biskupije. To su pasije vrtlara Sinerota i biskupa Ireneja iz sirmijske te lektora Poliona iz cibalske kršćanske zajednice.
Dr. Branka Migotti iz Zagreba predstavila je temu “Ranokršćanski nalazi u sjevernoj Hrvatskoj”, razmotrivši ranokršćansku materijalnu građu iz sjeverne Hrvatske, smještene na prostoru južnoga dijela rimske provincije Panonije. Obuhvaćeno je razdoblje od 4. do početka 7. stoljeća. Akademik Emilio Marin iz Splita izložio je referat na temu: “Solinska Crkva i njezini mučenici. Istraživanja i otkrića”. Istraživanja salonitanskoga kršćanstva, mučenika, osobito onih iz Dioklecijanovih progona, kojima ove godine obilježavamo 1700. obljetnicu, obilježavaju hrvatsku arheologiju i hagiografiju od vremena don Frane Bulića, kojemu ove godine obilježavamo 70 godina od preminuća.
“Early Christianity in Hungary” bila je tema referata dr. Dorottya Gaspara iz Mađarske. “Ranokršćanski nalazi u Banskoj Posavini” bila je tema prof. Borisa Graljuka iz Zagreba, koji je obradio kršćanski period na prostorima sjeverne Bosne u doba postojanja panonske Sirmijske metropolije i sufraganske Siscijske biskupije, uspoređujući povijesne interpretacije s rezultatima arheoloških istraživanja i topografskih indikacija. U koreferatu “Bestoenska biskupija u svjetlu novijih istraživanja” dr. Ante Škegre iz Zagreba istaknuto je da ako je suditi po rezultatima novijih istraživanja, kršćanstvo se na području središnje Bosne ukorijenilo i prije vladavine Konstantina Velikog (306-337). “Dioklecijanovo preganjanje kristjanov v Noriku” bio je naziv referata dr. Rajka Bratoža iz Ljubljane. Dr. Slavko Ciglenečki iz Ljubljane govorio je o ranokršćanskim nalazima u mediteranskom Noriku”. U koreferatu o. Stanka Škunca iz Pule na temu “Ranokršćanski mučenici Istre” bilo je riječi o dostupnim podacima o starokršćanskim mučenicima u hrvatskom dijelu Istre, bilo da su tu podnijeli mučeništvo, bilo da se tu čuvaju njihovi smrtni ostaci. Koreferirao je i Pierre Tchakhotine iz Italije na temu “Luoghi di devozione a Sant Anastasia di Sirmio (281-304) nel passato ed oggi in Europa occidentale e orientale”.
Isusovac dr. Jos Janssens iz Rima govorio je na temu “Riflessioni storiologiche sugli edifici di culto paleochristiani di Sirmio”. Istaknuo je da u Sirmiju imamo snažno svjedočanstvo postojanja ranokršćanskih grobljanskih građevina. “Rastuća zajednica se povećavala s izlječenjima koja su se događala po zagovoru pojedinih sirmijskih mučenika”. Ukazao je da religiozna žrtva unutar zajednice pokazuje pravo svjedočanstvo vjere.
Koreferat je održao i dr. Zvonko Pažin na temu “Liturgijska slavlja sirmijsko-panonskih mučenika”, u kojem je govorio ponajviše o vlastitom misalu Đakovačke i Srijemske biskupije u kojem se spominju sirmijski mučenici. Prikazao je razvoj misala i časoslova od 1885. do 1995. te pojedine blagdane sirmijskih mučenika. Dr. Jovan Maksimović iz Novog Sada izložio je koreferat “Fruškogorski mučenici”(“Ss. Quattuor coronati”). Istaknuo je kako već stoljećima pozornost povjesničara, arheologa i teologa zaokuplja neobična legenda o “Četiri mučenika ovjenčana slavom” (“SS Quattuor coronati”), u literaturi poznati kao “Fruškogorski mučenici”. Postoje brojni rukopisi koji se čuvaju u Vatikanu, Parizu, Milanu, Veroni, Bernu i Muenchenu koji, uz osnovnu priču o njihovu životu i mučeničkoj smrti, sadrže i određene kontradiktorne podatke.
U svom izlaganju dr. Andrija Šuljak iz Đakova na temu “Sirmijsko-panonska Crkva između Nicejskog i Carigradskog koncila” govorio je o vremenu kada je Crkva napokon mogla slobodno djelovati tj. nakon Milanskoga edikta (313). Također govorio je i o arijanstvu koje se bilo ukorijenilo i u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji, istaknuo je da su upravo rimski car i njegova vladavina bili jedan od utjecaja da se arijanstvo brzo proširilo. Dr. Ivica Raguž iz Đakova u referatu “Pitanje patničkoga Boga kao jedan od osnovnih razloga privlačnosti arijanizma u Crkvi IV. stoljeća”, istaknuo je da je problematika arijanstva više soteriološkoga karaktera čiji je glavni razlog brzog širenja arijanstva upravo poimanju patničkoga Boga, jer upravo su ovi prostori bili zahvaćeni mnogobrojnim progonima. Dr. Drago Tukara iz Đakova nastojao je u svom koreferatu “Sirmij na tragu Fotina i Ambrozija” prikazati političko stanje u vremenu Fotina i Ambrozija. Maestro Ivan Andrić (Đakovo) koreferirao je na temu “Mitar Dragutinac hagiografski rad i pjesničko stvaralaštvo o sirmijsko-panonskim mučenicima”. Nastojao je prikazati samo stvaralaštvo Mitra Dragutinca i radove koje je napravio o sirmijskim mučenicima.

Simpozij je završen svečanim prijemom u Biskupskom domu u Đakovu koji je za sve goste i predavače priredio biskup Srakić. U tijeku simpozija u predvorju Središnje biskupijske knjižnice i arhiva bio je izložen prigodni postav Muzeja Đakovštine na temu “Ranokršćanska Certissia”.