Zagreb, (IKA) – Međubiskupijsko sjemenište i Nadbiskupska klasična gimnazija na zagrebačkoj Šalati proslavili su jubilarnu 75. obljetnicu djelovanja u subotu 9. listopada prigodnim programom u kojemu se govorilo o povijesti djelovanja sjemeništa i gimnazije te misnim slavljem koje je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Pozdravljajući goste i uzvanike, ravnatelj NKG prof. Boris Balenović istaknuo je da su tisuće mladih ljudi prošli kroz tu ustanovu, a posebno je pozdravio o. Vladimira Vlašića, legendu škole, koji je u turbulentnim vremenima vodio zajednicu gotovo 3 desetljeća, te je zahvalio isusovcima koji su tu 61 godinu radili s puno ljubavi i mara. Potom je svoje dojmove o boravku u sjemeništu iznio mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić, prokomentiravši da je prvi dojam dječaka koji je iz osnovne škole došao na Šalatu bila impozantnost sjemenišnih i gimnazijskih zgrada, a drugi dojam ostavila je nepregledna vojska đaka, deset puta veća nego u njegovoj osnovnoj školi, a kad bi išli u crkvu ili blagovaonicu, kazao je, bio je to pravi mimohod. Druženja pak u razredu, na igralištu, rekao je biskup Perić, stvarala su osjećaj ravnopravnosti tako da se nije gledalo od kud je tko, a prijateljstva stečena u sjemeništu ostala su vjerna i nakon niza godina. Biskup Perić također je spomenuo ugledan zbor profesora i poglavara koji su ih učili i odgajali. Tom se prigodom prisjetio i niz zanimljivih anegdota iz đačkog života. U ime laika koji su se školovali i odgajali u tim institucijama govorio je liječnik iz Varaždina dr. Stanko Ilčić, ocijenivši da su u tijeku boravka na Šalati on i njegova generacija poprimili puno zajedničkoga te da i danas žive “na istoj frekvenciji”, izražavajući ponos što su formirani u toj ustanovi, bez obzira kojim su putem kasnije krenuli.

Profesorica povijesti Mara Stipić podsjetila je na sve ravnatelje NKG od izgradnje kompleksa na Šalati do danas. Prvi ravnatelj bio je književni povjesničar David Bogdanović, koji je tu dužnost obnašao do 1932. godine, a naslijedio ga je Tomo Matić. Sljedeći ravnatelj otvorio je novo poglavlje u vodstvu škole, jer 1937. školu i sjemenište preuzimaju isusovci, a ravnatelj postaje o. Stjepan Jambreković koji je vodio školu do 1941. godine vrlo ozbiljno i strogo, a rad zavoda ubrajao se među najbolje u Hrvatskoj. U teškom ratnom razdoblju 1941. godine školu je preuzeo o. Ante Alfirević. Vojska je zauzela zavodske prostorije, nastava je obustavljena zbog nedostatka goriva i hrane, a matura obavljena tek u srpnju. Ratne godine prolazile su u vrlo teškim uvjetima rada. Nakon rata stanje je postalo još gore, vojska je zaposjela gotovo sve prostore. Ravnatelj škole bio je o. Franjo Zec i to od 1945. do 1948. godine. Kad su uselili pripadnici narodne vojske, partizani u školi su bili samo đaci 1. i 2. razreda gimnazije koje rektor o. Andrija Glavaš nije poslao kući, što je bilo presudno za opstanak sjemeništa i škole. U jesen 1945. vojska se djelomično povukla. Odnosi između prosvjetnih vlasti i sjemenišne gimnazije bili su vrlo osjetljivi, dano je dopuštenje da se nastavi po dotadašnjem programu, ali se imalo uvesti ruski jezik u sve razrede, a od 4. do 8. i engleski. Usred mature 1948. godine došlo je rješenje Ministarstva prosvjete da se krajem školske godine 1947/48. opoziva dozvola za rad NKG u Zagrebu kao privatne gimnazije s pravom javnosti. Ordinarij Zagrebačke nadbiskupije dopisom je javio rektoru sjemeništa da biskupi otvaraju Interdijecezansku srednju vjersku školu u Zagrebu 8. rujna 1948. godine. Nakon te odluke o zabrani javnosti škole učenici su imali velikih problema u nastavku školovanja ako nisu birali zvanje. Kasnije je postignut kompromis o polaganju na vanjskim školama. O. Franju Zeca na Šalati je naslijedio o. Stjepan Peško, koji je ostao na toj dužnosti do 1952. godine. U siječnju 1952. godine Savjet za prosvjetu, nauku i kulturu objavio je naredbu da školski obveznici do petnaeste godine moraju polaziti općeobrazovnu državnu školu, a Crkva može imati samo škole za obrazovanje svećenika, dakle sada zavod ne može imati niže razrede, nego se pretvara u četverogodišnju školu. Od 1952. do 1954. ravnatelj škole bio je o. Josip Badalić, a naslijedio ga je o. Anđelko Jurić, koji je tu dužnost obnašao do 1963. godine. U školskoj godini 1956/57. došlo je 17 đaka iz Splita, jer su tamošnje vlasti zatvorile sjemenište. Smrt kardinala Alojzija Stepinca 10. veljače 1960. godine bolno je doživljena na Šalati, a u narednim godinama đaci su redovito sudjelovali na misi zadušnici za pokojnog kardinala. Od 1963. do 1990. ravnatelj škole bio je o. Vladimir Vlašić. U svečanoj dvorani 1965. održan je svećenički Teološko-pastoralni tjedan na kojemu je sudjelovalo oko 900 svećenika. Školske godine 1966/67. primljene su prve profesorice u školu – 4 redovnice. O. Vladimir 1973. postao je i rektor, a u zajednicu je stigao i veći broj redovničkih kandidata, jer zbog malog broja kandidata redovničke zajednice zatvaraju svoje škole. Vojna bolnica iselila se 1989. godine, oslobođeni su svi šalatski prostori čija obnova i uređenje traje i danas. O. Petar Galauner bio je ravnatelj od 1990. do 1998. godine. Gimnazija je ponovno dobila staro ime i pravo javnosti 15. travnja 1991. godine, a te je godine škola otvorena i vanjskim učenicima iz građanstva. Broj učenika je porastao zbog vanjskih đaka, došao je veći broj novih profesora, uglavnom mlađih. Gimnazija se financira iz državnog proračuna. Godine 1998. istekao je ugovor između Zagrebačke nadbiskupije i Đakovačke i Srijemske biskupije te Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o upravi sjemeništa i škole na Šalati. Izvršena je primopredaja na Šalati, sjemenište je dobilo novu upravu na čelu s dr. Jurjem Bateljom, a za ravnatelja NKG imenovan je vlč. Boris Balenović. Odlukom biskupa Zagrebačke metropolije u ožujku 2003. godine dopušten je upis djevojkama u NKG. Također, temeljito je obnovljena i stavljena u funkciju zvjezdarnica, simbol škole. Potom je govorio dr. Stjepan Težak. Prisjećajući se kako su ih profesori učili smislu života, istaknuo je da su sve godine koje je tu proveo ostale u sjećanju kao nešto što je vrijedilo proživjeti i da su mu donijele puno zadovoljstva i uspjeha u životu.

Dr. Stjepan Razum govorio je o Nadbiskupskom dječačkom sjemeništu i Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji kao ustanovama novijeg razdoblja duge povijesti Zagrebačke nadbiskupije. Obje ustanove započele su svoju djelatnost u zgradi današnjega Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa na Kaptolu 29 godine 1920., a od 1928. nastavile su svoje djelovanje u novosagrađenim zgradama na Šalati, na Voćarskoj cesti 106. Dr. Razum podsjetio je da je nadbiskup Antun Bauer nakon Prvoga svjetskog rata počeo intenzivno raditi na gradnji Dječačkog sjemeništa. U jesen 1920. godine započela je u prostorijama Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa djelovati gimnazija s višim razredima, a 1922/23. gimnazija je proširena na svih osam razreda. Gradnja sjemeništa na Šalati, podsjetio je dr. Razum, započela je početkom 1927. godine, blagoslov kamena temeljca učinjen je 25. lipnja 1927. godine. U jesen 1927. započelo se graditi gimnaziju, u ožujku 1928. započelo se s gradnjom svečane dvorane, a u svibnju 1928. zida se zvjezdarnica. Gradnja je uglavnom završila do Božića 1928. godine. Svečani blagoslov nove zgrade Nadbiskupskoga dječačkog sjemeništa i Nadbiskupske klasične gimnazije učinio je nadbiskup Antun Bauer u sklopu proslave svoje zlatne mise 8. lipnja 1929. godine. Nadbiskup Bauer, spomenuo je dr. Razum, imenovao je krajem kolovoza 1928. godine novo poglavarstvo Nadbiskupskoga dječačkog sjemeništa, a ravnateljem je imenovao dr. Frana Barca. U početku su đaci još stanovali u zgradi Bogoslovnog sjemeništa na Kaptolu 29, a nakon božićnih blagdana, u siječnju 1929. godine preselili su se sasvim na Šalatu u novu zgradu.

O. Zvonko Rubinić govorio je o djelovanju isusovaca u sjemeništu i gimnaziji, koji su početkom školske godine 1937/38. preuzeli upravu. Akademski slikar Josip Botteri Dini posebice je podsjetio kako su đaci na Šalati doživjeli smrt i sprovod kardinala Stepinca. Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić čestitao je taj značajni jubilej, te zaželio mnoga ljeta rada i života toj divnoj ustanovi u kojoj je i sam boravio. Ističući kako mu je tu bilo lijepo, zahvalio je Bogu za ljude koji su ga odgajali i školovali te je zahvalio kolegama za zajedništvo.

Uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio kardinal Bozanić zajedno s kardinalom Puljićem, umirovljenim splitsko-makarskim nadbiskupom Antom Jurićem, biskupima varaždinskim Markom Culejom, mostarsko-duvanjskim Ratkom Perićem, đakovačkim i srijemskim Marinom Srakićem, pomoćnim biskupima Josipom Mrzljakom i Vladom Košićem, generalnim tajnikom HBK Vjekoslavom Huzjakom i 130 svećenika. Jubilarnu čestitku tom je prigodom uputio biskup Srakić, ističući kako je Đakovačka i Srijemska biskupija suvlasnica sjemeništa, a da je sugraditelj i suosnivač bio đakovački biskup dr. Antun Akšamović. Zapitavši se koja je tajna sjemeništa i katoličke škole, kardinal Bozanić je istaknuo da te ustanove usred svega ljudskog nastojanja imaju nekoga tko je trajni Učitelj na putu, koji daje sol ljudskom znanju, tko otvara perspektivu budućnosti. Komentirajući kako su govornici s poštovanjem i zahvalnošću govorili o toj ustanovi koja je ostavila posebni pečat u životima, kardinal je rekao da su sigurno mnogi zaslužni za to, i profesori i poglavari, ali i da ono posebno što je ovdje prisutno je Crkva, Učitelj koji dodaje svoje svjetlo ljudskom svjetlu, koji je želio ostati s nama, Isus Krist. U prigodi obljetnice kardinal Bozanić donio je moćnik bl. Stepinca kao trajni dar sjemeništu.
Zahvalnu riječ izrekao je rektor Međubiskupijskoga sjemeništa dr. Juraj Batelja, poručivši da se tim skupom htjelo obnoviti unutarcrkveni dijalog, ali se željelo i progovoriti da sjemenište ima razlog i smisao svoga postojanja.