Rijeka, (IKA) – Nova akademska godina na Teologiji u Rijeci počela je misom zaziva Duha Svetoga koju je, u koncelebraciji sa zadarskim nadbiskupom Ivanom Prenđom te biskupima Riječke metropolije Ivanom Milovanom, Valterom Županom i Milom Bogovićem, u ponedjeljak 4. listopada predvodio riječki metropolit Ivan Devčić. Pozdravivši osobito nove bogoslove i nove strudente teologije kao i sve poglavare i profesore te ostalo osoblje Teologije nadbiskup je poželio da nova akademska godina bude vrijeme sazrijevanja u vjeri i znanosti. Propovijedao je biskup Bogović koji se osobito zadržao na kvlatiteti siromaštva sv. Franje, čiji se spomendan toga dana slavio, a o čemu je upravo toga dana započimao i Teološko-pastoralni tjedan za svećenike. Evanđeosko je siromaštvo višeznačno i obuhvaća mnoge osobne i društvene aspekte, poručio je biskup Bogović, a mjera toga siromaštva jest ljubav kakvu je imao Isus i kakvu je imao sv. Franjo. Takvu ljubav tijekom povijesti imali su mnogi naši sunarodnjaci koji su iz ljubavi osiromašili sebe i darovali život za mir, slobodu i pravednost drugih. Jedan od znakova zahvalnosti za te plemenite znakove ljubavi bit će i nova Crkva hrvatskih mučenika na Udbini, zaključio je biskup Bogović.

Nakon toga je, u organizaciji Teologije u Rijeci, započeo Teološko-pastoralni tjedan na kome se tradicionalno okupljaju svećenici i pastoralni djelatnici Riječke metropolije. U tijeku trodnevnog rada u dvorani Teologije predavači svoja izlaganja ujedinili su u središnjoj temi “Opcija za siromašne – strateško ili taktičko pitanje?”.
Već je u samim najavama Tjedna istaknuta iznimna važnost toga pitanja, kako za Crkvu, tako i za društvene djelatnosti. Stoga su organizatori između dvadesetak predavača, pored teologa i djelatnika crkvenih karitativnih i socijalnih ustanova, pozvali i društvene djelatnike koji se bave tom problematikom.
“Teologija nije apstraktna znanost”, rekao je u uvodnim riječima predstojnik Teologije u Rijeci doc. dr. Milan Špehar, objasnivši kako obuhvaća cjelokupnu ljudsku stvarnost pa time i područje konkretnog djelovanja. Otvarajući skup, riječki je nadbiskup i kancelar Teologije dr. Ivan Devčić ustvrdio kako je pitanje različitih oblika siromaštva u suvremenom društvu, za Crkvu danas, pitanje čitanja znakova vremena.
Potpredsjednik HBK zadarski nadbiskup Ivan Prenđa potvrdio je važnost postavljanja pitanja opcije za siromašne, a u cilju iznalaženja još djelotvornijeg djelovanja Crkve u suzbijanju siromaštva. Pozvao je i na suradnju s drugim društvenim institucijama kako bi se zajednički radilo na izgrađivanju društva solidarnosti.
Prvo je predavanje dr. Ivana Šporčića i prof. Anđele Jeličić analiziralo biblijski pojam siromaštva te pokušalo pronaći biblijsku podlogu za osmišljavanje opcije za siromašne. Prema riječima prof. Jeličić, biblijsko se rješavanje pitanja siromašnih smješta u kontekst pravde i uspostave pravednosti. “Siromaštvo je u biblijskim tekstovima društvena pojava, rezultat narušenih međuljudskih odnosa. Novi zavjet i Isusov primjer pravdi dodaju novu dimenziju – solidarnost. U tom pojmu bratske ljubavi, koja je izvorno značenje Caritasa, karitativno se djelovanje ne zaustavlja samo na pomoći siromašnima ili uspostavi pravednosti, već traži solidarnost u razumijevanju položaja ljudi u nevolji”, istaknuto je u tijeku predavanja.
Dr. Stjepan Baloban govorio je o položaju siromašnih u socijalnom nauku Crkve. Prema njegovim riječima, socijalni nauk Crkve na deklarativnoj razini posebnu brigu pokazuje prema siromašnima, što se u praksi ne provodi uvijek u dovoljnoj mjeri.
Pročelnik Ureda za promicanje socijalnoga nauka Crkve pri HBK mr. Gordan Črpić analizirao je i definirao pojam siromaštva i socijalne ugroženosti u Hrvatskoj. Profesor morala na Riječkoj Teologiji mr. Petar Tomašić govorio je, pak, o siromaštvu i potrebi solidarnosti sa siromašnima u Hrvatskoj, deklariranoj kao socijalnoj državi; a kolumnist Glasa Koncila Stjepan Androić o funkcioniranju pravne države i njezinih institucija u rješavanju pitanja siromaštva.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever osvrnuo se na ulogu sindikata u opredijeljenosti za siromašne. U nekim je slučajevima uloga radničkih sindikata izgubila svoju vjerodostojnost zbog birokratizacije i neučinkovitosti. Radnici gube povjerenje u sindikalne čelnike koji se i sami ponekad ponašaju kao poslodavci, u udobnim radnim mjestima i s dobrim plaćama, napomenuo je Sever i tu pronašao ključ nedovoljne učinkovitosti sindikata i glasa radnika. “Nemoć sindikata i radnika nesrazmjerna je i nedopustiva s obzirom na velik broj radnika u odnosu na mali broj poslodavaca kod kojih se koncentrira većina kapitala”, kazao je Sever i, analizirajući posljedice koje je globalizacija donijela tržištu rada, ustvrdio kako je radnik svugdje u svijetu u sve težem položaju. Globalizacija je omogućila preseljenje proizvodnje velikih kompanija u zemlje u kojima je manja cijena rada. To se negativno odražava na radnike na zapadu, koji ili gube posao ili pristaju na smanjenje plaće i povećane radnog vremena kako bi konkurirali jeftinijim tržištima. Sam proizvod tim pojeftinjenjem radne snage ne poprima manju cijenu, stoga se kapital gomila kod poslodavaca, a troškovi života za radnika s manjom plaćom ostaju jednako visoki. Uloga sindikata u stvaranju socijalne pravednosti trebala bi biti velika, no njihova moć ovisi o broju radnika i ustrajnosti u insistiranju na solidarnosti, pravima radnika i dostojnoj plaći. Ključ veće učinkovitosti je u zajedništvu, prije svega radnika, pa zatim i svih institucija i ustanova koje se bave socijalnim pitanjima i žele se uključiti u suzbijanje siromaštva. Tu se otvara prostor za još aktivniju suradnju sindikata i Crkve. “S pravom mjerom i jasno izloženim ciljevima suradnja Crkve i sindikata ne bi se smjela pogrešno i negativno protumačiti”, zaključio je Sever.

Drugi dan predavanja, 5. listopada, svojim je izlaganjem otvorio nekadašnji ravnatelj Hrvatskog Caritasa Mario Bebić. Iz perspektive svoje bivše službe govorio je o novim izazovima pred Hrvatskim Caritasom koji su se profilirali u tijeku njegova djelovanja, istaknuvši svrhu karitativnog djelovanja, ne samo u smislu pomoći potrebnima, već odgoja za stil života koji uključuje umjerenost i odricanje.
Profesor na Teologiji u Rijeci doc. dr. Marijan Jurčević govorio je o Caritasu kao temeljnoj odrednici kršćanskog djelovanja koja izvire iz same vjere i nasljeđivanja Isusa Krista. Osvrnuvši se kritički na pojedine aktivnosti Crkve u nas, koja u pojedinim slučajevima ostavlja dojam kako ne daje dovoljno pozornosti i ne pokazuje solidarnost sa siromašnim i ugroženim radnicima, zaključio je kako siromašni moraju uvijek biti na brizi Crkve, i to ne samo u smislu davanja i materijalne pomoći, već u izvornom smislu Caritasa koji podrazumijeva dijeljenje i solidarnost.
Predstojnik riječke Teologije dr. Špehar govorio je o potrebi institucionalizacije Caritasa i svim negativnostima koje to sa sobom nosi. “Svako ljudsko djelovanje teži k institucionalizaciji koja uglavnom pomaže u djelovanju, ali u pojedinim slučajevima može ga i ugušiti”, upozorio je dr. Špehar.
Pročelnik katedre za pastoral na riječkoj Teologiji dr. Milan Šimunović kritički je analizirao sadašnje karitativno djelovanje svećenika i vjernika, ponudivši primjere za učinkovitije i vjerodostojnije djelovanje. Istaknuo je potrebu odgoja za vrijednosti bratstva, služenja, sebedarja i volontarijata. “Te se vrijednosti moraju isticati i u propovijedima svećenika kao i u vjeronauku i župnoj katehezi”, zaključio je dr. Šimunović.