Istina je prava novost.

Sto godina hrvatske župe u St. Louisu u SAD-u

Tri naraštaja Hrvata, zajedno s novodošlima nakon Domovinskoga rata, zahvaljivali su Bogu i vrijednim osobama koje su, nakon početnih poteškoća, ipak uspjele osnovati hrvatsku župu 1904.

St. Louis, (IKA) – Hrvatska župa sv. Josipa u St. Louisu u SAD-u proslavila je stotu godinu svoga postojanja u nedjelju 12. rujna. Misno slavlje predvodio je fra Marko Puljić, kustos Hrvatske franjevačke kustodije sv. Obitelji. S njim su suslavili: župnik fra Josip Abramović, župnik župe Srca Isusova u Chicagu i sin župe u St. Louisu fra Stephen Bedeniković, svećenici nadbiskupije u St. Louisu hrvatskog podrijetla: mons. Robert P. Jovanović, mons. Bernard Granić i mons. John Borčić te Fr. Blaine Buerkey, kapucin koji godinama rado pomaže hrvatskim franjevcima u župi. Za skladno održavanje obreda brinuo se župni vikar fra Robert Galinac. Župljani, raznih generacija, ispunili su župnu crkvu. Prva, druga i treća generacija Hrvata, zajedno s novodošlima nakon Domovinskoga rata, pjevali su i slavili Boga i zahvaljivali vrijednim osobama koje su nakon početnih poteškoća ipak uspjele 1904. godine osnovati hrvatsku župu.

Euharistija je slavljena na engleskome i hrvatskom jeziku. Govoreći o milosrdnom ocu iz evanđelja te nedjelje, kustos fra Marko je govorio o važnosti te župne crkve, Očeva doma, koji je također raširenih ruku i s ljubavlju dočekivao hrvatske doseljenike u ovaj dio Amerike, kako početkom dvadesetoga stoljeća tako kroz cijelo vrijeme svoga postojanja, pogotovo nakon nedavnoga rata u republikama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Mons. Jovanović, kao predstavnik nadbiskupije, nadovezujući se na istu poruku, istaknuo je brigu Crkve za svoju djecu, bez obzira odakle dolaze. Misna čitanja i molitve vjernika, na engleskome i hrvatskom jeziku, čitali su Joseph Komadina i Anton Babić. Župnim zborom ravnala je Eleonora Eaves.
Više od šest stotina osoba sudjelovalo je nakon misnog slavlja na svečanom banketu koji je održan u dvorani centra Maronitskih katolika Amerike. Nakon što je Max Ćorić otpjevao američku i hrvatsku himnu, pomoćni biskup Robert J. Hermann blagoslovio je nazočne i prenio čestitke nadbiskupije. Gradonačelnik St. Luoisa Francis Slay, maronitski katolik, vrlo srdačno je pozdravio nazočne, a to je učinilo i više gradskih i državnih zastupnika hrvatskog podrijetla i onih koji nisu, ali su, kako rekoše, “učinili najbolji potez ženeći se Hrvaticama”. Republiku Hrvatsku predstavljala je na misi i banketu generalna konzulica Zorica Marica Matković iz Generalnog konzulata u Chicagu. Govorili su još i predsjednik župnog vijeća Ken Abram, predsjednica društva “Majka trajne pomoći” Nada Austin, kustos fra Marko, župnik fra Josip i sin župe fra Stephen Bedeniković.

Postoje dokumenti da su Hrvati počeli dolaziti u područje St. Louisa već 1862. Značajnije skupine Hrvata su prepoznatljive od godine 1880. Zapisano je da su ti doseljenici imali namjeru zaraditi novac i vratiti se u staru domovinu, ali gospodarsko stanje u hrvatskim pokrajinama nije bilo obećavajuće pa započinje doseljavanje žena i djece, već početkom 1890. Godine 1893. osnovano je “Hrvatsko-slovensko rimokatoličko dobrotvorno društvo sv. Ćirila i Metoda”. Godine 1904. kupljena je napuštena židovska sinagoga na 11. ulici i Chouteau aveniji i preuređena te blagoslovljena 25. rujna. Prvi župnik bio je vlč. Oskar Šuster. Godine 1906. otvorena je hrvatska škola u kojoj se učilo po državnom programu, ali i hrvatski jezik, povijest i hrvatski folklor.

Župa je prolazila kroz razne poteškoće. Neko je vrijeme bila i bez župnika, godine 1909. nadbiskup St. Louisa pozvao je hrvatske franjevce da preuzmu župu 1926. godine, što oni čine do danas. Godine 1924. kupljena je zgrada od uršulinki na 12. ulici i Russell boulevardu za buduću hrvatsku crkvu i školu gdje se nalazi i sada. S vremenom se broj Hrvata u blizini crkve smanjivao te je škola zatvorena godine 1983., ali je ostala subotnja hrvatska škola. Izgrađena je nova župna dvorana i otvorena godine 1986. Od 1990. do danas uz pastoralni rad župa je uradila mnogo na pomoći osamostaljenje Domovine, skrbila se za stradalnike u Domovini i one koji su kao izbjeglice dolazili na područje St. Louisa.