Vatikan/Beč, (IKA) – Proglašenje blaženim posljednjeg austrijskog cara i IV. hrvatsko-ugarskog kralja Karla I. bit će u nedjelju 3. listopada u 10 sati na Trgu Sv. Petra u Vatikanu. Proces za njegovo proglašenje blaženim okončan je u Vatikanu 20. prosinca protekle godine. Car Karlo I. umro je u egzilu 1. travnja 1922. na portugalskome otoku Madeiri i već su ga tada mnogi smatrali “carem mira”, koji se u posve neizbježnoj situaciji i pri svim političkim porazima ipak ponašao kao uzorni kršćanin.
Njegovo proglašenje blaženim pobudilo je pozornost širih razmjera, a svoje sudjelovanje u ceremoniji proglašenja, pored brojnih kardinala poput bečkoga nadbiskupa Christopha Schoenborna i budimpeštanskog nadbiskupa Petera Erdoa, te mnogih biskupa iz čitave Europe, potvrdili su mnogi uglednici iz političkoga i javnog života staroga kontinenta. Tako će na toj svečanosti sudjelovati i hrvatski premijer Ivo Sanader, veliki muftija iz Sarajeva reis-ul-ulema Mustafa Cerić te i talijanski europski komesar Rocco Buttiglione.
Biskup u Funchalu, glavnome gradu Madeire, Teodoro de Faria izjavio je tim povodom kako je za narod Madeire car Karlo uvijek bio svetac. Crkva toga otoka zahvaljuje Bogu što joj je darovan primjer jednoga laika koji je “kao uzorni otac i prvoborac mira” u potpunom predanju u Božju volju na sebe uzeo “križ izgnanstva, bijedu i bolest”.

Njegov sin Otto von Habsburg izjavio je na predstavljanju dvotomne knjige “Pad ili spas dunavske monarhije?” povjesničarke Elisabeth Kovacs u srijedu 22. rujna kako ta knjiga, kao znanstvena biografija Karla I., predstavlja “ponovnu uspostavu povijesti” te da je ta povjesničarka, za razliku od mnogih drugih, “zaista pisala istinu”. Ta se istina, prema njegovu mišljenju, temelji na činjenici da je autorica svoje pisanje temeljila na dokumentima te da nije pokušala “mrtve obraditi psihijatrijski”. U pogledu skorog proglašenja blaženim svoga oca Otto von Habsburg rekao je da je to čisto crkveni događaj u kojega on kao političar nije umiješan. No, smatra taj događaj dobrim i pravovremenim, jer se u osobi njegova oca jasno može vidjeti kako je “putem prema svetosti moguće ići i u politici”.

Posljednji austrijski car i IV. hrvatsko-ugarski kralj Karlo rođen je u Persenburgu 1887. godine. Bio je sin nadvojvode Otona i sinovac Franje Josipa I. U tijeku I. svjetskog rata pokušavao je s državama Antante sklopiti separatni mir i preobraziti dualističku monarhiju u federativnu državu. Nakon kapitulacije austrougarskih postrojba morao se 11. studenoga 1918. godine odreći prijestolja u Austriji, a dva dana nakon toga i prijestolja u Hrvatskoj i Ugarskoj. Emigrirao je u Švicarsku. Godine 1921. pri drugome pokušaju da uz pomoć monarhista uspostavi svoju vlast u Mađarskoj, uhvaćen je i deportiran na Madeiru, gdje je i umro.