Ivanovac, (IKA) – Ivanovac je postao poznato mjesto u tijeku Domovinskog rata. Bio je “na prvoj crti”, često viđen u televizijskom programu zbog velikih opasnosti i razaranja, a njegova je crkva razorena “za primjer” s više od 60 granata. Uz nju i crkve u filijalama Ernestinovu i Antunovcu. Stoga je nedjelja 19. rujna za ivanovačku župu bila povijesni dan. Crkva, posvećena sv. Rozaliji, ove godine slavi svoj stoti rođendan (1904-2004). Župu je za jubilej, na poziv župnika Andrije Vrbanića i župljana, pohodio dijecezanski biskup Marin Srakić i u sklopu svečane mise posvetio obnovljenu crkvu. Na početku mise župnik je iznio iscrpni izvještaj o stradanjima župe u Domovinskom ratu, o djelima obnove koja je trajala 12 godina, o nebrojenim malim i većim dobročiniteljima koji su svojim udjelom to omogućili. Na svečanosti je bila i skupina Nijemaca, koji su nekad bili stanovnici i vlasnici u Ivanovcu, a onda 1945. protjerani u Njemačku i Austriju. I oni i njihovi potomci prema svojim su se mogućnostima uključili u obnovu. Biskup je izrekao zahvalnost svim župljanima, darovateljima i suradnicima u velikom poslu. Veliki doprinos prigodnom liturgijskom slavlju dali su svojim pjevanjem župni mješoviti zbor pod vodstvom dirigentice Tihane Huber i orguljaša Tomislava Duka te brojni sudionici u posvetnom obredu, koji je vrlo bogat simbolikom i, kako reče biskup, i najsvečaniji nakon biskupskog posvećenja.
U propovijedi je biskup razvijao misao o čovjeku kao biću koje neprestance nastaje, koje se gradi i razvija. I obnova crkava, napose poslije razornog rata, znak je te čovjekove težnje za rastom i boljitkom. Zato posvećujemo crkve da one budu najsvetije mjesto ljudskoga, kršćanskog rasta i razvitka. Crkva, rekao je, nije samo lijepa građevina koja uljepšava mjesto, nego i simbol onoga što jesu i za čim vjernici teže. Zato ne obnavljamo crkve iz inata i prkosa, nego iz ljubavi. Crkve su mjesta kršćanske, naše vjere, pouzdanja i ljubavi. U posvetnom obredu s posebnom je pozornošću saslušano čitanje prigodne povelje, koja je zatim, zajedno s moćima sv. Leopolda Mandića stavljena u pripravljeno mjesto u novome mramornom oltaru. Na završetku mise župnik je još jednom sve pozdravio, a biskup je zahvalio Josefu Wendlingu, župniku u Wildonu u Austriji, koji je u tijeku Domovinskog rata uvelike organizirao i slao pomoć za izbjeglice i prognanike u Hrvatskoj i pomagao ivanovačku župu u njezinoj obnovi. Na kraju je župnik biskupu dao prvi primjerak upravo tiskane knjige “Povijest sela i župe Ivanovac”. Pred crkvom su se mnogi zaustavljali pred dvama znakovima: ranjenim zvonom kao svjedokom razaranje crkve i obnovljenim kamenim križem, koji je na to mjesto postavljen prije 99 godina.