Rim, (IKA) – Misom zadušnicom, 9. rujna u crkvi Sv. Marije Posrednice u Generalnoj kuriji u Rimu, Red manje braće oprostio se od svoga iznenad preminulog vikara fra Antonija Franjića. Misno je slavlje predvodio Generalni ministar OFM fra Jose Rodriguez Carballo u nazočnosti Generalnog ministra kapucina, desetak biskupa, više od 180 svećenika i vjerničkog mnoštva, redovnica i redovnika. Fra Jose u svojoj je propovijedi istaknuo fra Antonijovu zapitanost pred trpljenjem i njegovu molitvu da ga mimoiđe kalež, ali i njegovu spremnost da prihvati Božju volju, kakogod se ona očitovala. Posebno su znakoviti bili navodi iz fra Antonijova dnevnika, jer su pokazali koliko je duboko u duši bio molitelj i vjernik. Između mnoštva pristiglih izraza sućuti, na kraju su pročitani oni pape Ivana Pavla II. i pročelnika Kongregacije za evangelizaciju naroda kardinala Crescenzia Sepea. Hrvatsku zajednicu iz Rima predstavljali su mons. Petar Raič, mons. Jure Bogdan, predstavnik hrvatskog veleposlanstva pri Svetoj Stolici Stjepan Bagarić i mnogi redovnici i redovnice, a pridružili im su se franjevački provincijali: fra Mijo Džolan (Sarajevo), fra Željko Tolić (Split) i fra Slavko Soldo (Mostar).

Pokojnikovo je tijelo nakon mise odvezeno u Veronu, gdje je 10. rujna slavljena zadušnica u samostanskoj crkvi Sv. Bernardina, a potom i pokopano u franjevačkoj grobnici na gradskom groblju. Među više od dvije stotine redovnika nazočna je bila i skupina franjevaca iz Hrvatske koju su predvodili provincijal iz Zadra fra Bernardin Škunca i provincijski vikar iz Zagreba fra Ivica Jagodić.

Fra Antonio Franjić rođen je u Caliu (Kolumbija) 1955., a pripadao je Venecijanskoj franjevačkoj provinciji. Otac mu je bio Hrvat, koji je kao igrač Dinama prebjegao u Italiju odakle je dobio dopuštenje da ode u Kolumbiju. Potom se preselio u SAD, gdje je fra Antonio odrastao i završio svoje osnovno i više školovanje. Fra Antonio htio je stupiti u Franjevački red u Zagrebačkoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metodija, gdje je proveo određeno vrijeme kao postulant, ali zbog nesklonosti da služi vojni rok u nekadašnjoj državi, odlazi u provinciju najbližu Hrvatskoj, Venecijansku provinciju. U njoj je prošao formativni put i obnašao mnoge dužnosti: odgojitelj braće s privremenim zavjetima, provincijski tajnik za odgoj i studij, definitor provincije, generalni pohoditelj, vikar provincije, profesor kanonskog prava. Obnašao je i službe izvan Reda: branitelj bračne sveze pri venecijanskom crkvenom sudu, predavač teologije pri različitim redovničkim ustanovama, duhovni pomagač i pravni savjetnik pri različitim redovničkim ustanovama, župnik. Zapaženi su njegovi akademski stupnjevi: bakalaureat u španjolskom jeziku i književnosti, bakalaureat u teologiji, diploma u arhivistici, diploma u teologiji i redovničkom pravu, magisterij u oba prava. Bio je generalni tajnik od 2000. do 2003., kada je izabran za generalnog vikara i prokuratora Reda.