Loreto, (IKA) – “Potrebno je izgraditi Europu nade”, poručio je papa Ivan Pavao II. mladim članovima Katoličke akcije, koji su se okupili u nacionalnome marijanskom svetištu u Loretu, odakle se podigao bezuvjetni glas protiv ratova i svih oblika nasilja i terorizma. Želja za mirom postaje još jača i očitija. “Europa, koja se ponosi sa svojom bogatom kulturnom i vjerskom baštinom, mora voditi računa i o vrednotama čovjeka, života, pravde i mira. Mora biti solidarna i sprema prihvatiti druge”, istaknuo je nadalje Papa u video poruci, koju su u subotu 4. rujna preko ekrana pratili mladi, okupljeni na molitvenom bdijenju u dolini Montorso pokraj svetišta.
Papa je pozvao mlade da budu Kristovi svjedoci u izgradnji te Europe nade, jer Europa, kao i brojni drugi krajevi svijeta, proživljava dramatične trenutke. “Morate biti svjesni da se civilizacija ljubavi ne gradi podjelom Evanđelja i kulture, već uvijek njihovom novom sintezom”, upozorio je Papa.

U nedjelju ujutro 5. rujna Sveti Otac je helikopterom iz ljetne rezidencije Castel Gandolfo stigao u Loreto, gdje je predvodio misno slavlje na kojem se, uz vrlo stroge mjere sigurnosti, okupilo oko 250.000 mladih članova Katoličke akcije, ne samo iz Italije, već i iz Španjolske te Južne Amerike. Iz Italije i Španjolske potječu i tri nova blaženika koje je Papa proglasio u tijeku nedjeljnog slavlja.

O. Pedro Tarres y Claret rodio se 1905. u mjestu Manresa, nedaleko Barcelone, u skromnoj i pobožnoj obitelji. Bio je vesele naravi, a već kao dijete pokazivao je duboku vjeru i odanu ljubav prema Gospi. Uzoran student medicine, krepostan i darežljiv, u 22. godini života izabrao je zavjet čistoće. Kasnije je upoznao Savez kršćanske mladeži i Katoličku akciju, čijim je mladima bio primjer molitve, djelovanja i žrtve. Republikanska vojska regrutirala ga je 1938. kao vojnoga liječnika. Već tada je u njemu dozrijevala odluka o potpunome posvećenju Bogu, koju je ostvario 1942., kada je zaređen za svećenika. O. Tarres bio je zadužen za apostolski rad s mladima Katoličke akcije, čemu se, unatoč teškoj bolesti, velikodušno posvetio, ne štedeći vlastite snage i zdravlje. Preminuo je 1950. godine u 45. godini života, ostavljajući neizbrisiv trag u svima koji su ga imali priliku upoznati.

Laikinja Pina Suriano rođena je 1915. u malenome mjestu Partinico, nedaleko Palerma, na Siciliji. U desetoj godini života postala je član Katoličke akcije i tada u njoj dozrijeva želja da se posveti Kristu putem svakodnevne molitve, žrtve i apostolata. U tome, međutim, nailazi na teškoće, nerazumijevanje i ogovaranja, jer je njezina obitelj željela da se uda, a ne da uđe u klauzuru, što je bila njena želja. Zbog svega toga silno je trpjela, premda joj je osmjeh uvijek bio na licu. Odlučila je prikazati se Bogu kao žrtva za posvećenje svećenika, a godinu dana poslije oboljela je od neizlječive bolesti koja ju je prikovala uz bolesnički krevet sve do smrti. Preminula je na glasu svetosti 19. svibnja 1950. godine, u 35. godini života.

Na čast oltara uzdignut je i talijanski laik, inženjer Alberto Marvelli, koji je svoj kratki život posvetio pružanju pomoći drugima, posebice siromašnima i obespravljenima, koje je podupirao i ohrabrivao u njihovoj nadi u bolje društvo – ono koje će vjerovati u Božju prisutnost. Preminuo je u 28. godini života, u prometnoj nesreći, a Ivan Pavao II. već ga je 1982. godine postavio mladima kao uzor kršćana i laika koji je odgovorio pozivu na svetost. Alberto Marvelli je živio u društvu koje je svojom svetošću posvećivao. Svjedočeći svetost drugima, i sam je postao svet. Snagu za neumornu djelatnost crpio je iz svakodnevne molitve i Euharistije. Na taj način rad mu je postao molitva, a molitva se ostvarila u djelovanju.

Sveti Otac je u tijeku propovijedi istaknuo kako nema veće slobode od one u ljubavi, koja proistječe iz Križa. Novi su blaženici, prema Papinim riječima, bili pravi svjedoci Križa i Kristova Evanđelja. Kao što je Isusu trebao pristanak Marije za utjelovljenje, tako je i Njegovu Evanđelju potreban vaš “da”, kako bi to Evanđelje moglo postati povijest u suvremenom svijetu”, poručio je Sveti Otac prije molitve Anđeoskog pozdravljenja i povjerio mladim članovima Katoličke akcije tri zadaće: da na putu svetosti neprestano promatraju lice Krista, jedinog učitelja i spasitelja sviju; da zajedno s crkvenim pastirima, svojom braćom u vjeri te svim crkvenim pokretima i zajednicama promiču duhovnost jedinstva i podržavaju dijalog sa svim ljudima dobre volje; te da kao laici ponesu kvasac Evanđelja u domove, škole i na radna mjesta, kao i u prostore gdje provode slobodno vrijeme.
Nakon slavlja Papa se susreo sa članovima predsjedništva i predstavnicima pojedinih nacionalnih udruga Katoličke akcije, te se u popodnevnim satima vratio u Castel Gandolfo.

Bilo je to 144., i jedino ove godine, putovanje Ivana Pavla II. unutar Italije. Po dolasku u Loreto Sveti se Otac provezao u otvorenom papamobilu svetištem i liturgijskim prostorom, pozdravljajući hodočasnike koji su mu oduševljeno pljeskali. U misi je sudjelovalo oko 180 kardinala i biskupa te oko 1.400 svećenika. Nazočni su bili i visoki talijanski političari, među njima predsjednik Parlamenta Pierferdinando Casini i ministar unutarnjih poslova Giuseppe Pisanu. Premda je Papa djelovao odmoreno, dio njegove propovijedi pročitao je argentinski nadbiskup Leonardo Sandri. U molitvama vjernika molilo se i za žrtve talačke drame u Sjevernoj Osetiji, osobito za djecu žrtve nasilja.