Voćin, (IKA) – U voćinskom svetištu Gospe od utočišta na tradicionalnome požeškom i slavonsko–posavskom hodočašću vjernika iz Požeškoga, Kaptolačkog, Pleterničkog, Novokapelačkog, Novogradiškog, Novljanskog i Pakračkog dekanata Požeške biskupije okupilo se 21. kolovoza više od 20.000 hodočasnika. Oni su u Godini duhovnih zvanja došli u Voćin s posebnom molitvenom nakanom: da se mladi hrabro odazovu posvetiti svoj život služenju braće u svećeničkom i redovničkom zvanju. Hodočašće je započelo dan ranije, 20. kolovoza blagoslovom kojeg je pješacima udijelio biskupski vikar za pastoral Josip Klarić u crkvi Sv. Lovre u Požegi, koji su se uputili prema župi Stražeman gdje su u domovima tamošnjih obitelji mogli prenoćiti. Sljedećega dana, 21. kolovoza rano ujutro nastavili su hod prema Voćinu, predvođeni stražemanskim župnikom mons. Josipom Devčićem i drugim svećenicima. Na dvanaestom kilometru pred Voćinom mnogobrojnim pješacima, njih više od dvije tisuće, pridružio se i požeški biskup Antun Škvorčević. Na ulazu u Voćin procesija je postala još veća te je na čelu s hodočasničkim križem, putem izrađenim od drveta, okićenim šumskim cvijećem krenula prema svetištu, praćena starim slavonskim hodočasničkim pjesmama, koje su zapjevljivale djevojke, a odpjevljivali mladići sa svima drugima u povorci. Pred ulazom u svetište gdje je procesiju dočekao župnik Željko Strnak otpjevana je pučka pjesma pozdrava Gospi voćinskoj “Hvaljen Isus, Marijo”, a potom su svi sudionici u pjesmi obišli njezin lik u crkvi.
U večernjim satima biskup Škvorčević s pedesetak svećenika predvodio je za hodočasnike svečano euharistijsko slavlje na kongresnom prostoru. U ulaznoj procesiji mladi su iz privremene crkve donijeli lik Gospe Voćinske. Domaći župnik i voditelj svetišta Željko Strnak pozdravio je biskupa Škvorčevića, generalnog vikara Josipa Krpeljevića, biskupskog vikara za pastoral Josipa Klarića, svećenike, redovnike i redovnice te mnoštvo hodočasnika među kojima su bili i vjernici iz župe Popovače u Zagrebačkoj nadbiskupiji i Viljeva u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji. Spomenuo je da se ovo hodočašće odvija u odjeku posjeta pape Ivana Pavla II. Lurdu za Veliku Gospu te u sjeni ponovne izgradnje porušenog svetišta čiji zvonik se ponovno izdiže iznad mjesta.

Uvodeći vjernike u euharistijsko slavlje biskup Škvorčević istaknuo je snagu i dubinu koju u sebi nosi ponovni susret brojnih vjernika u Voćinu pred Gospinim likom, koji na svoj način oživljuje sve ono što se tijekom stoljeća ovdje zbivalo. Pozdravljajući sve nazočne, biskup je posebno zahvalio onim svećenicima, koji su kroz dva dana pješačenja s vjernicima iz Davora, Nove Kapele, Stražemana i šire Požeštine kao i iz Daruvara stigli u Voćin i tako kroz podnesenu žrtvu postali posebno pripravljeni i raspoloženi za darova Božje u Marijinom svetištu. Pozvao je sve hodočasnike da budu molitelji na osobne nakane, za svoje obitelji, djecu i mladež, za domovinu Hrvatsku i mir u svijetu, posebno pak za duhovna zvanja, za dobre i svete svećenike, redovnike i redovnice da predano služe duhovnom biću našega naroda.

U homiliji biskup je podsjetio kako živimo u teškim i tjeskobnim vremenima, kako u Hrvatskoj tako i cijelom svijetu. Istaknuo je da se nismo okupili u Voćinu oko Marijina lika tražiti krivce za to stanje i optuživati ih, jer tim putem ne bismo ništa postigli niti bismo svijet učinili boljim. Podsjetio je kako nas i danas naviješteni ulomci iz Svetog pisma poučavaju da je u ovaj naš svijet i u svako ljudsko biće utkana Božja ljubav, što nas ispunjava nadom. Istaknuo je da evanđelje kroz susret Marije i Elizabete progovara o svojevrsnoj revoluciji koja je započela kada su dvije jednostavne žene, povjerovale Bogu i započele djelovati u vjernosti njegovim naumima. Tim putem ostvarile su za čovječanstvo više od svih moćnika svijeta.

Biskup je podsjetio kako su tijekom hrvatske povijesti u marijanska svetišta, i u Voćin, uvijek dolazili mali i jednostavni ljudi koji nerijetko nisu imali ništa drugo osim svoga srca, često poniženoga, da su u Mariji prepoznavali svoje dostojanstvo, i poučeni njezinim primjerom odlazili svojim kućama živjeti vjernost Bogu u braku, odgoju djece, u radu. Tako se u marijanskim svetištima stoljećima obnavljalo hrvatsko duhovno biće kroz otkrivanje Božje istine o čovjeku i usvajanje istinskih vrijednosti našega postojanja. Biskup je poručio da za to dragocjeno vjerničko iskustvo valja i danas na ovom hodočašću zahvaliti Mariji, ali je ujedno zamoliti da nam pomogne danas ostati na tom putu te vjerni Bogu zauzimati se za vrijednosti života koje smo u njezinoj školi naučili i tako mijenjati svijet. U tom smislu biskup Škvorčević je uputio poseban poziv djeci, mladima, bračnim drugovima, obiteljima i starijima. Obraćajući se roditeljima, rekao je da smo svjedoci teškog stanja umiranja našega naroda te je dodao: “Vjerujem da svi osjećate kako je to ovog trenutka jedno od najtežih i najodgovornijih pitanja. Znam s kakvim se sve mukama i problemima bore naše obitelji, osobito one koje imaju male ili nikakve dohotke. Ali i u takvim teškim situacijama moramo se uvijek iznova znati pitati: Kako nam je biti i ostati na strani života? Kako da naše obitelji ostanu izvor života jer su to one bile i u još težim vremenima našega naroda”. Biskup je zaključio: “Ne izdajmo život u ovom hrvatskom trenutku i učinimo sve da po onim mogućnostima koje postoje i koje trebamo zajednički tražiti naše obitelji budu jače od smrti uz pomoć Božju i zagovor Gospe Voćinske”. Nakon popričesne molitve slijedila je procesija. Dok su mladi pronosili lik Gospe Voćinske kongresnim prostorom, mnoštvo vjernika pozdravljalo je Isusovu Majku pjesmom, poklicima i molbenicama te držeći u rukama upaljene svijeće uzdizalo ih i spuštalo stvarajući veličanstvenu igru koja se doimala poput ustalasalog mora svjetla. Procesija je završila molitvom povjere hodočasnika i cijele Požeške biskupije Majci Božjoj. Sudionici hodočašća ponijeli su svojim kućama duboko duhovno iskustvo i uvjerenje da je Gospa Voćinska bdjela nad svojim štovateljima, te se unatoč prijetećim crnim oblacima, koji su u nevremenu u nedalekoj Orahovici uništili ljetinu, u Voćinu mogao nesmetano odvijati sav program hodočašća.