Vrbnik, (IKA) – Istaknuti teolog i znanstveni pisac s područja duhovnosti i povijesti Crkve, dugogodišnji profesor na rimskim (sve)učilištima, član Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru fra Atanazije Matanić preminuo je u 82. godini života, 64. godini redovništva i 56. godini svećeništva, u ponedjeljak 16. kolovoza u samostanu Sv. Frane u Zadru, gdje je proživio posljednjih osam godina svojega zemaljskoga života. Pogreb fra Atanazija na franjevačkom otočiću Košljunu 19. kolovoza predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u koncelebraciji s krčkim biskupom Valterom Županom, gospićko-senjskim biskupom Milom Bogovićem i provincijalom Franjevačke provincije sv. Jeronima fra Bernardinom Škuncom. Sprovodu je nazočilo sedamdesetak svećenika te tristotinjak vjernika, ponajviše iz pokojnikove rodne župe Vrbnik.

Na početku euharistijskog slavlja kardinal Bozanić izrazio je iskrenu sućut pokojnikovoj sestri i bratu, ostalim članovima obitelji te svoj braći Provincije sv. Jeronima, dodavši kako je u životu svaki čovjek zahvaćen Bogom na ovaj ili onaj način, svjesno ili nesvjesno. Fra Atanazije je dobio dar posebne Božje milosti kojom Bog poziva na potpuno posvećenje, te je, predavši se svim svojim duševnim i intelektualnim snagama Darovatelju svih darova ostao vjeran Božjem pozivu, ušavši najzad s Njime u puno zajedništvo, istaknuo je kardinal Bozanić.

Nakon misnih čitanja propovijed je izrekao biskup Župan. Osvrnuo se na događaje iz mladosti fra Atanazija, kada je, još kao vojnik u poslijeratnoj vojsci bivše države, uspio izbjeći smrti pobjegavši u Italiju. Bila su to vremena, nastavio je biskup, u kojima se je ondašnja vlast željela po svaku cijenu riješiti “štetnog elementa” te odalečiti sve koji su ljudima ukazivali na Boga. Nije mi želja govoriti o prošlosti s nakanom osude, dodao je, već da ne zaboravimo istinu o jednom razdoblju i ljude koji su nas pretekli u vjeri.

Po završetku misnoga slavlja prigodne govore održali su redom: provincijal fra Bernardin Škunca, provincijal karmelićana dr. fra Jakov Mamić, provincijalka Družbe Kćeri Milosrđa s. Emila Barbarić, časna majka Družbe Sestara Franjevki od Bezgrešne iz Šibenika s. Nevenka Grgat, te akademik dr. Petar Strčić. Fra Bernardin Škunca istaknuo je fra Atanazija kao karizmatika knjige, nadasve, dakako, duhovne kršćanske knjige. Kao rijetki zaljubljenik u knjigu, knjigu prijateljicu, ali ne kakvugod knjigu, nego knjigu prenositeljicu temeljnih čovjekovih misli, čovjekove povijesti i sudbine, kao knjigu uljudbe i knjigu čovjekovih nereda i ratova, kao knjigu kulturnih zbivanja i svekolikoga čovjekova djelovanja i izražavanja – fra Atanazije najveći dio svojih intelektualnih snaga ulaže u knjigu o svetosti u kršćanstvu, te u knjigu povijesti franjevačkoga reda i svoga hrvatskoga roda. Iza sebe ostavio je golemi spisateljski opus, te se akademik Petar Strčić s pravom zalaže da se što prije pristupi priređivanju sabranih djela fra Atanazija Matanića.

No, valja istaknuti, kako je rekao fra Bernardin Škunca, da je najvrednije u fra Atanazijevu radu ono što je učinio oko proglašenja blaženih i svetih. Taj njegov rad je visoko cijenila Kongregacija za proglašenje svetih te ga je i u njegovim visokim godinama držala za svoga stalnoga člana (mandat Kongregacije mu je označen do konca 2005. godine). Poznato je da je fra Atanazije davao svoj doprinos, između ostalih, za proglašenje blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Još više je učinio (jer bijaše postulator kauze) za proglašenje blaženom utemeljiteljice sestara Kćeri od milosrđa, bl. Marije od Propetoga Petković, a posljednjih je godina uputio, opet kao postulator – kauzu utemeljiteljice šibenskih franjevki od Bezgrešne, službenicu Božju, časnu majku Klaru Žižić. Zalagao se je da se u Crkvi u Hrvata utemelji Institut za proučavanje svetosti u Hrvata. Jednako se tako – još istaknutije – zalagao da bi brojni franjevci u našem katoličkom narodu (u Hrvatskoj i BiH) morali imati Institut za franjevaštvo. Za oba je prijedloga pledirao u mnogim prilikama i na više načina, a u prilog takvih inicijativa je nudio na raspolaganje svoju značajnu biblioteku (ex libris A. Matanić), prenesenu iz Rima u zadarski samostan Sv. Frane. Riječ je o specijaliziranoj biblioteci za upravo rečene inicijative.

Provincijal hrvatskih karmelićana, o. Jakov Mamić, inače promicatelj i osnivatelj Instituta za kršćansku duhovnost u Zagrebu, istaknuo je fra Atanazijev značajan doprinos kroz deset godina predavanja na spomenutom Institutu. Predavanja i držanje fra Atanazija prema studentima duhovnosti ostavila su neizbrisiv trag, koliko s velike stručnosti, toliko s prikladnoga pedagoškoga pristupa studentima. Institut je ujedno izdavač fra Atanazijeve opsežne knjige pod naslovom “Uvod u kršćansku duhovnost”, prevedene s talijanskoga jezika.
Dvije provincijalne predstojnice, s. Emila Barbarić, provincijalka sestara Kćeri milosrđa, i s. Nevenka Grgat, majka sestara Franjevki od Bezgrešne iz Šibenika, istaknule su veliki, pa i presudan udio fra Atanazija u procesima za beatifikaciju obiju utemeljiteljica pripadajućih im redova.

Dugogodišnji fra Atanazijev prijatelj akademik Petar Strčić s velikim je epitetima govorio o osobi i znanstvenom radu fra Atanazija. S ponosom je istaknuo da je fra Atanazije jedini Krčanin s naslovom “emeritus” (najviši, počasni naslov sveučilišnoga profesora) i da je njegov znanstveni rad najviše kvalitete, te se ne smije pustiti zaboravu, nego mu treba posvetiti najveću pažnju i proučavanje. Akademik Strčić je posebno istaknuo vrijednost fra Atanazijevih radova iz područja hrvatske opće i crkvene povijesti, te povijesti franjevačkoga reda u Hrvata.

Misno slavlje uzveličano je sudjelovanjem župnog zbora iz Punta koji je pod ravnanjem maestra Anđelka Žica izveo misu na staroslavenskom jeziku pod naslovom “Za vjeru hrvatskog naroda”, pokojnog autora fra Ive Perana nedavno umrloga člana Provincije sv. Jeronima.

Obred ukopa održan je na franjevačkom groblju na otočiću Košljunu. Na kraju svega – kod franjevačke grobnice u koju je položeno tijelo fra Atanazija – bila je dirljiva oproštajna pjesma “Veličaj”, kojom se je u ime sviju nazočnih od pokojnika oprostila puntarska klapa “Rašketa”.