Petrinja, (IKA) – Petrinja je 10. kolovoza svečano proslavila sv. Lovru, đakona i mučenika, nebeskog zaštitnika svoga grada i stare župe, ustanovljene oko 1653. godine. Središnjemu prijepodnevnom euharistijskom slavlju prethodila je velika procesija, u kojoj je uz sliku sv. Lovre, zaštitnika grada, župe i svih mučenika, nošen moćnik s njegovim svetim moćima. U ophodu oko nove župne crkve u središnjemu gradskom perivoju, podignute u posve istom vanjskom izgledu na zgarištu stare župne crkve Sv. Lovre, izgrađene i posvećene 1780. godine, a spaljene i do temelja srušene u samom početku srbo-četničke okupacije grada Petrinje i cijele Banovine, 1991. godine, sudjelovao je gotovo cijeli grad, predstavnici svih udruga koje djeluju u gradu, KUD “Petrinjski slavuj”, predstavnici vojske i policije, političkih stranaka te gradskih vlasti s gradonačelnikom Miroslavom Gregurinčićem i predsjednikom Gradskog vijeća dr. Miroslavom Petračićem, kao i mnogobrojnim vjernicima iz susjednih župa. Procesiju i svečano misno slavlje, s domaćim župnikom Stjepanom Ptičekom, župnim vikarom Mariom Stjepanom Šikićem te brojnim svećenicima Glinsko-petrinjskoga i Sisačkog dekanata predvodio je predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine banjolučki biskup Franjo Komarica, kojega su s oduševljenjem dočekali njegovi brojni vjernici, prognani Hrvati iz Banjolučke biskupije te drugih krajeva BiH, još uvijek smješteni u Petrinji i po okolnim selima, koji se još ne mogu vratiti na svoja ognjišta.
Na početku mise koju je biskup Komarica slavio sa šesnaest svećenika, nazočno mnoštvo pozdravio je župnik Ptiček, potom je biskupa u ime vjernika pozdravila vjeroučiteljica Jela Mandić, majka sedmero djece, čija prognana obitelji iz rodnog Kotor Varoša, živi u Petrinji. Pozdravljajući vjerničko mnoštvo, od kojih mnogi nisu stali u crkvu, biskup Komarica izrazio je radost što ovaj blagdan sv. Lovre slavi u miru, s njegovim stanovnicima, u slobodnome i obnovljenom gradu, koji je u četverogodišnjem neprijateljskom zaposjednuću, podnio mnoge žrtve, teška stradanja i patnje. Izrazio je radost što su se ljudi vratili na svoja ognjišta, u svoje obnovljene domove, što su izgradili novu župnu crkvu, koja je, kako je rekao, dokaz da se jedino vjerom u Boga, koja čovjeku daje nadu i snagu, mogu pobijediti i nadvladati sve patnje i najveća zla. A uz to Petrinja je grad, koji je, nakon ratnih stradanja, digavši se poput feniksa iz pepela, primio i mnoge hrvatske vjerničke obitelji protjerane iz njihovih domova u Bosni i Hercegovini, koje su svoj novi dom našle u tom gradu, zahvaljujući ljubavi njegovih stanovnika.
U propovijedi je biskup pozvao sve vjernike, napose svoje prognano stado, da i u novim životnim okolnostima, žive po vjeri i svjedoče evanđelje i ljubav, da žive po evanđeoskim načelima, jer po tome će ih svijet poznati, po tome će svijetu svjedočiti da su pravi Kristovi učenici, ako se budu međusobno ljubili i ljubili bližnje, napose one koji su ih prihvatili u najtežim životnim teškoćama. Osobito im je stavio na srce da ne zaborave tko su i odakle su došli i kamo se trebaju vratiti. Pozvao ih je neka ne zaborave svoje domove i svoje zavičaje, svoje korijene i svoju vjeru, svoje pradjedove i svoj nacionalni i vjerski identitet. “Svi ljudi imaju pravo na svoj nacionalni identitet, na svoje ime i prezime, na svoje podrijetlo i svoju povijest”, istaknuo je u propovijedi biskup Komarica, pozvavši još jednom vjernike da u svom svakodnevnom životu žive evanđeoska načela, poštuju načela ljudskih prava i dostojanstva svakog čovjeka, jer to je temelj mira, to je temelj evanđeoskog suživota. Samo u takvim životnim okolnostima, u kojima se poštuje svako uvjerenje, svaki nacionalni i vjerski identitet, svako ime i prezime, može se graditi miran život.
Spomenuvši se i povijesti Petrinje, staroga grada, koji je uvijek čuvao i očuvao svoj nacionalni i vjerski identitet, svoje korijene, i u vremenima nesklonim Hrvatima u njihovoj zemlji, kroz stariju, a osobito najnoviju povijest, biskup je pozvao sve ljude dobre volje da odbace sve ono što ih dijeli i razdvaja, kako bi gradili bolji i ljepši svijet. Misno slavlje uveličao je veliki župni zbor, a na kraju mise vjernici su darovali biskupa. Posljednji petrinjski lončar Mate Stanišić, darovao mu je stucku, staru petrinjsku zdjelu od pečene gline, a petrinjski profesor i književnik Ivan Rizlov, darovao mu je knjigu o starim petrinjskim običajima. Proslava blagdana završila je večernjom koju je predvodio fra Zvjezdan Linić, koji je uoči blagdana predvodo trodnevnicu.