Zadar/Dugi Otok, (IKA) – U jubilejskoj godini 1700. obljetnice mučeništva sv. Stošije, Zadarska nadbiskupija darovala je mlade iz Srijemske Mitrovice ljetovanjem u župnoj kući u župi sv. Stjepana u Luci na Dugom otoku. Desetodnevni boravak 74 mladih predvođenih župnikom don Eduardom Španovićem završen je u petak 23. srpnja razgledavanjem grada i posjetom katedrale Sv. Stošije u Zadru, u kojoj su zahvalili za zajedništvo zadarske i srijemske Crkve, koje povezuje zemni prah sv. Stošije, koja je u Srijemskoj Mitrovici 304. g. podnijela mučeništvo.

“Okupali smo dušu i tijelo”, rekao je župnik Španović u zadarskoj gradskoj luci, u koju je stigao u pratnji domaćina, župnika Luke don Darija Tičića, a dočekao ih je generalni vikar Zadarske nadbiskupije mons. Ivan Mustać. Luka, u kojoj se služi samo nedjeljna misa, a koju je don Španović nazvao “malenim mjestom s velikim duhom”, proteklih je dana bila obogaćena svakodnevnim misama koje je on predvodio u župnoj crkvi. Mladi Mitrovičani dan su započinjali misom, pokrenuvši tako malenu i populacijski stariju domaću otočku zajednicu i goste na euharistijsko sudjelovanje. Pred odlazak za Srijem Mitrovičani su u katedrali na Stošijnu grobu zahvalili za sve primljene milosti, moleći za srijemsku i zadarsku Crkvu. Molitvom na koljenima obnovili su i obećanje vjernosti Kristu i Crkvi po uzoru na sv. Stošiju i sv. Dimitrija, ranokršćanskog mučenika i naslovnika njihove konkatedrale, “Prenosimo pozdrav sv. Dimitrija sv. Stošiji” rekao je don Španović, a svece su pozdravili pjevanjem njihovih himana. Dobrodošlicu i pozdrav uputio je i katedralni župnik don Milivoj Bolobanić, koji je mlade upoznao s poviješću katedrale i mjesne crkve. “Mi više nismo gosti jedni kod drugih, jer smo se toliko sprijateljili” rekao je mons. Mustać, koji je don Španoviću darovao DVD i video kazetu o lipanjskom hodočašću Zadrana u Srijemsku Mitrovicu. U zahvalnosti za lijepa djela koje Bog čini po ljudima, a mještani Luke mlade su upoznali s kulturnim znamenitostima i prirodnim ljepotama Dugog otoka, don Španović je rekao da su tom okrepom duše i tijela prošireni njihovi duhovni horizonti, te je izbrisan “osjećaj zapostavljenosti od onih kojima pripadaju po vjeri, krvi, nadi i ljubavi”.