Istina je prava novost.

250. obljetnica dolaska tijela sv. Bone u Vukovar

Tijelo je svečano dopremljeno i postavljeno u crkvu Sv. Filipa i Jakova 24. lipnja 1754., a 25. lipnja iste godine stavljeno na javno štovanje vukovarskom puku

Vukovar, (IKA) – Pod pokroviteljstvom Gradskoga poglavarstva Vukovara i Franjevačkoga samostana u Vukovaru, 24. i 25. lipnja proslavljena je 250. obljetnica dolaska tijela sv. Bone u Vukovar. Tijelo je svečano dopremljeno i postavljeno u crkvu Sv. Filipa i Jakova 24. lipnja 1754., a 25. lipnja iste godine, svečanim euharistijskim službama stavljeno na javno štovanje vukovarskom puku. Zaslugom i zamolbom franjevca o. Josipa Jankovića iz Vukovara, tijelo sv. Bone Vukovaru je darovao papa Benedikt XIV., “da bude prosvjetitelj, patron i obrana varoša vukovarskog i svekolike države i vilajeta”.

Sv. Bono je mučenik rimski iz 260. godine, ali i vukovarski: tijelo mu je iz mržnje i osvete spaljeno 1995. Ostali su samo “ostaki” – relikvije koje se brižno čuvaju u srebrnom sarkofagu, kojega je izradila obitelj Alberta Beriše. Zaslugom Ministarstva kulture RH, posebno Branke Šulc i Gradskoga Muzeja Vukovara, vraćen je ukradeni moćnik s krvlju sveca iz Novoga Sada. Proslava je započela u predvečerje 24. lipnja, dočekom spaljenih relikvija sv. Bone na obali Dunava u Vukovaru, kada su hrvatski veslači Hrvatskoga veslačkoga kluba Vukovar, praćeni vukovarskim lađarima i čamcima, lučkom kapetanijom i policijom dovezli spaljene relikvije sv. Bone, kao i prije 250 godina.

Velik broj građana vjernika, svećenici, redovnici i redovnice, članovi KUD-a “Dunav” iz Vukovara, te KUD-ova iz Sotina i Bogdanovaca, gosti iz prijatelja gradova Ulma, Gevelsberga i Oberramstadta u Njemačkoj te Gruenburga u Austriji, prof. Nikola Šafer, vukovarsko-srijemski župan, Vladimir Štengl, gradonačelnik Vukovara, ostali predstavnici grada i županije, Ivan Begović, virovitičko-podravski župan, Antun Kisić, izaslanik Grada prijatelja Dubrovnika, dočekali su relikvije uz pratnju gradskoga puhačkoga orkestra i pjevanje crkvenoga zbora Sv. Cecilije. Relikvije je iz lađe preuzeo fra Branimir Kosec, bivši vukovarski gvardijan (1990.-2000.), koji je 1991. godine sakrio tijelo sv. Bone u grobnicu od neprijatelja. Relikvije je potom na obali Dunava preuzeo fra Marko Malović, iločki gvardijan, koji je 1996. godine s nekoliko ljudi našao spaljene relikvije i poslao ih u Zagreb. Inače, fra Marko je bio jedini svećenik od Iloka do Knina u okupiranom dijelu Hrvatske.

Fra Zlatko Špehar, vukovarski gvardijan, sarkofag je simbolično položio na jedan čamac na obali dok iz Njemačke ne stigne čamac koji će biti posvećen sv. Boni. Obratio se nazočnima, rekavši kako je zapisano da je prije 250 godina sv. Bonu dočekao veliki župan Vukovarsko-srijemske županije, gradonačelnik sa svojom svitom, Gradsko poglavarstvo onoga vremena, franjevci te albanski katolički biskup Suma, koji je, bježeći iz zatočeništva, utočište našao u franjevačkom samostanu u Osijeku.

Predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, sa svojim su se barjacima kao i Vukovarsko-srijemska županija, grad Vukovar, župa sv. Filipa i Jakova, poklonili i odali počast te primili lentu sv. Bone. Potom je ophod krenuo ulicama grada, a relikvije sveca pronijeli su ljudi grada Iloka koji su sa svojim župnikom i gvardijanom fra Markom Malovićem pronašli spaljeno tijelo sv. Bone u samostanskoj crkvi. Na ulasku u samostansku ulicu, relikvije je preuzeo Tomislav Vukas, župljanin, koji je tijelo sv. Bone zajedno s fra Kosecom spašavao i sakrio u kriptu crkve 1991. U crkvi je potom bila svečana večernja molitva pod kojom je pročitan dio homilije, koja je prije 250 godina izrečena u čast sv. Boni. Dolazak relikvija sv. Bone u Vukovar završen je vatrometom kao i prije 250 godina.

Proslava 250. obljetnice dolaska tijela sv. Bone u Vukovar završila je drugoga dana, 25. lipnja, svečanim ophodom u kojemu je fra Branimir Kosec unio relikvije sv. Bone u crkvu Sv. Filipa i Jakova, i svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio đakovački i srijemski biskup Marin Srakić u koncelebraciji 32 svećenika. Na početku euharistije fra Zlatko Špehar podsjetio je na svježu i proročki znakovitu riječ fra Antuna Tomaševića, koju je taj vukovarski franjevac izrekao u zanosu prigodom dolaska sv. Bone mučenika u Vukovar godine 1754. Fra Zlatko je također kazao kako je sv. Bono čuvao djecu i mladež vukovarsku, branio i štitio svetost braka, u obrani za vjeru svetu i utjeha je bio jaka. Vukovarci – i vjernici katolici i drugi dolazili su zavjetovati svoju djecu svecu, moliti se za uspjeh mladih, prikazivali su mu svoju vjernost i ljubav zaljubljeni, posvećivali svoje obitelji roditelji, molili su se svecu za svoje pokojne. “Postavši žrtvom mržnje koja se sručila na grad Vukovar 1991., vukovarski se zaštitnik sv. Bono sjedinio sa svim žrtvama Vukovara te postao zajedno s njima i vukovarskim mučenikom. Njegova nazočnost u njegovu gradu Vukovaru, snaga je koja daje “pomiljati jedarnicima – klicama” na grobovima mučenika Vukovara novim snažnim životom vjere u Boga i vlastitu sadašnjicu”, kazao je vlč. Špehar.

Biskup Srakić je rekao kako misli ovoga dana idu u prošlost, sadašnjost i budućnost. Idu i u središte naše domovine Hrvatske – u Zagreb – gdje se, predvođeni zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem i predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije obilježava Dan državnosti, dan molitve za domovinu. “Naše misli idu i ka onome što radimo, priređujemo za budućnost da generacije koje dolaze ne moraju proći ono što smo mi prolazili i prolazimo i što je prolazio sv. Bono. Stavimo danas na oltar našu domovinu, ne da ju žrtvujemo, nego da ju razvijamo, oplemenimo i nastojimo ići putem kako su nas učili naši stari”, rekao je.

U misnoj homiliji biskup Srakić, govoreći o mučeniku, rekao je kako je mučenik muškarac ili žena koji se nada, često djeluje na dobro siromašnih, za mir, naviješta evanđelje i koji pred opasnošću od smrti, premda se boji, izabire nastaviti svoje svjedočanstvo i ne da se zaplašiti. Kršćani mučenici ne proklinju svoje mučitelje, nego mole za njih. Dvadeseto je stoljeće imalo brojne, bezbrojne, milijune mučenika, koji su podnijeli mučničku smrt pod režimima kao štu su fašizam, nacizam, komunizam ili zbog različitih plemenskih borbi. Mnogi su zbog vjere proveli beskonačne godine u zatvoru, bili lišeni svega.

“Mučeništvo ne spada u prošlost, to je stvarnost koja i danas postoji, kao što postoje statistike da u oko 60-ak zemalja kršćani podnose progone, stotine tisuća kršćana žive u strahu – hoće li biti istjerani iz domovine ili će im biti oduzet život. Ta žrtva mučenika 20. stoljeća, možda je i najveća u prošlosti. Ni za vrijeme Valerijana, Dioklecijana nije bilo takvo masovno mučenje, kakvo je bilo prošloga desetljeća i stoljeća. Ova godina za nas je posebna – godina srijemskih i panonskih mučenika, a isto tako i mučenika sv. Bone – zaštitnika Vukovara”, rekao je.

Biskup se osvrnuo i na proslavu Dana državnosti. “Domovina je za nas važna i dragocjena stvarnost. Domovina je jedina vrednota za koju se daje život. Domovina je druga obitelj. Najveći su se zločini kažnjavali izgonom iz domovine. Osjećaj patriotizma je pročišćena svijest. Mi kršćani i katolici Hrvati ljubimo svoju domovinu po primjeru Isusa Krista koji je zaplakao nad Jeruzalemom. Crkva je uvijek pozivala da njegujemo dvostruku ljubav – prema domovini i čovječanstvu. Mnogi su radi te ljubavi kažnjavani u posljednjim desetljećima. Ne razvija se patriotizam, ako je primjerice vijest o čestitanju predsjednika države na Danu državnosti tek peta, šesta vijest i da su udarne vijesti samo osude, sudovi – kao da ništa dobro nismo napravili”, rekao je biskup Srakić. Pozvao je da se moli za domovinu i za one koji ju predvode, za one koji su od naroda slobodno izabrani, da ispune postavljene zadatke i programe i to ne sami, već zajedno s drugima. Da ispune očekivanje svoga naroda i svih naroda koji žive u Hrvatskoj.

Pjevanje su uzveličali solisti Manfred Schimpl i Mladen Jakišić iz Narodne opere iz Beča, župni zbor Sv. Cecilije s voditeljicom s. Jelenom Kovačević uz orguljsku pratnju s. Svjetlane Paljušević, koja je prvi puta svirala na orguljama koje je zahvaljući vukovarskom gradonačelniku Štenglu darovala Hrvatska kulturna zajednica iz Švicarske.

Na euharistiji je sudjelovao Vladimir Lončarević, osobni izaslanik predsjednika Republike Hrvatske, vukovarsko-srijemski župan Šafer, vukovarski gradonačelnik Štengl, sestre Sv. Križa na čelu s provincijalkom s. Franciskom Molnar, hodočasnici iz Samobora, brojni župljani. Fra Zlatko Špehar je izvijestio kako su svoje pozdrave pismeno uputili Jadranka Kosor, potpredsjednica Hrvatske vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, i sva ministarstva RH, prijatelji iz gradova Ulma, Gevelsberga, Oberramstadta, Gruenburga, Hrvatske katoličke misije iz St. Poeltena, Frankfurta, Australije, Kanade i SAD-a, brojne župe, samostani i pojedinci iz Hrvatske. Pročitane su čestitke benediktinki iz Trogira i Male braće iz Dubrovnika.

Euharistijskim je slavljem završila Godina Sv. Bone, a dekretom dijecezanskoga biskupa Srakića, proslava sv. Bone u Vukovaru će se od ove godine slaviti 25. lipnja – na dan dolaska njegova tijela u Vukovar, umjesto 1. kolovoza, kako je do sada bilo i kako ga slavi opća Crkva. Povodom ovoga jubileja tiskane su spomen markice i koverte sv. Bone, dok su članice Hrvatske žene iz Vukovara prodavale posebne kolačiće čiji je prihod namijenjen za oltar Sv. Bone.