Slavonski Brod, (IKA) – Vjernici i građani Slavonskoga Broda oprostili su se 7. lipnja od svećenika mons. Marka Majstorovića, koji je preminuo u večernjim satima, 4. lipnja, u 76. godini života i 52. godini svećeničke službe. Na dan ukopa, u prijepodnevnim satima, u počast mons. Marku Majstoroviću održana je komemorativna svečanost u Gradskome poglavarstvu Slavonskoga Broda, a tijelo preminuloga svećenika dovezeno je prije podne u župnu crkvu Duha Svetoga. Odmah po izlaganju tijela započela je u crkvi molitva Trećega časa pokojničke službe Časoslova u kojoj je sudjelovao današnji župnik Stjepan Belobrajdić sa župnim vikarom Robertom Mackuljkom, karmelićanke koje djeluju u župi, članovi ministrantskoga zbora te okupljeni vjernici. Župna crkva Duha Svetoga i prostor ispred nje bili su dupkom ispunjeni za sprovodnu misu zadušnicu koju je u koncelebraciji s pomoćnim biskupom Đurom Hranićem i stotinu svećenika predvodio đakovački i srijemski biskup Marin Srakić. Tumačeći evanđeoski ulomak o eshatološkome susretu s Kristom Kraljem, biskup Srakić istaknuo je kako se preminuli svećenik Marko zaodjenuo osobito bogatim i plodnim svećeničkim životom. Od prvih godina svoje svećeničke službe resila ga je revnost te izvanredna kreativnost. Na mnogo načina trudio se pokojni mons. Majstorović izlaziti u susret različitim pastoralnim potrebama, ne sustajući nikada, kada je u pitanju potreba ugroženih, nejakih i siromašnih. Djelovao je s nezaustavljivom karizmatskom gorljivošću, ne osvrćući se uvijek na propisane okvire, bilo civilnoga ili crkvenoga ustroja. Generacijama svećenika, ne samo u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji nego i mnogo šire, njegova mnogovrsna pastoralna ustrajnost služila je kao nadahnuće u njihovu pastoralnome radu, spomenuo je biskup Srakić. Prije obreda posljednjega oproštaja u crkvi od pokojnoga župnika oprostio se župljanin župe Duha Svetoga Stjepan Maoduš. “Bio je svećenik blizine, poznat kao “svećenik na biciklu”. Često nas je zagrijao svojom ljubavlju. Svima je bio prijatelj, ne razlikujući nikoga. Tko da ne spomene tone kruha za najsiromašnije, njegovo humanitarno i karitativno djelovanje, posebno za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Promicao je vrijednost žene i majke – roditeljice. Čuj glas svojih župljana koji te ne zaboravljaju i zahvaljuju ti: Prati nas svojim zagovorom!”, izrekao je na kraju Maoduš. U ime kardinala Vinka Puljića te u ime svećenika i vjernika Vrhbosanske nadbiskupije od pokojnika se oprostio mons. dr. Marko Josipović, dekan Vrhbosanske katoličke teologije u Sarajevu ističući: “Život i rad mons. Marka obilježio je život čitave Crkve u Hrvata. Bit će prilike jednom dati statistički pregled njegova rada i svih njegovih pothvata. No, sve ne može stati ni u brojke. Vjernici Vrhbosanske nadbiskupije imali su prilike osjetiti širinu njegova srca. U najtežim danima pokazao se pravim čovjekoljupcem, u Božje ime”.

Na Gradskome groblju, unatoč kišnome vremenu, na oproštaj od preminuloga svećenika okupilo se oko dvije tisuće osoba. Obrede je predvodio biskup Srakić. Riječi oproštaja uputio je mons. Ivan Šešo, dugogodišnji suradnik i prijatelj, svjedočeći o pokojnikovoj neumornoj duhovnoj snazi i čvrstoj pobožnosti. Mons. Mato Janjić, danas župnik u Travniku, oprostio se u ime svećenika i vjernika Bosanske Posavine. “Kada je nadošla nesreća rata te je oko 10 tisuća izbjeglica moralo proći upravo kroz Slavonski Brod, većina od njih prošla je i kroz srce i ljubav mons. Marka. Bio je on naš “Josip Egipatski” – otvarajući nam, samo on zna kako, “žitnice” za hranu i pomoć”. Na kraju je poručio: “U ime svećenika Bosanske Posavine molimo te – Moli za jedinstvo hrvatskoga naroda, koje je načeto; moli za obitelji, da imaju blagoslov života”.

Spominjući mnoga dobročinstva koja su dolazila po radu pokojnog svećenika Marka oproštajnu riječ izrekao je njegov dugogodišnji prijatelj i suradnik don Anto Baković. “Pokojni je Marko bio dragulj i ures Crkve u Hrvata… Sjetimo se njegova rada s ministrantima i lista “Ministrant”, djelovanja za svećenička zvanja, tiskare, časopisa “Glas sela”, … No, najveće životno djelo je njegova golema aktivnost na polju obiteljskoga apostolata. Mirno mogu reći, kao onaj koji ga poznaje pola stoljeća, da je pokojni Marko pravi pionir obiteljskoga pastorala. Bilo je opasno u vrijeme komunizma baviti se obiteljskom problematikom, na tu svećeničku aktivnost “Partija” je gledala kao na terorizam koji ruši njezino carstvo, a mnogi su apostoli obitelji završavali u zatvoru. I naš je Marko osjetio što znači biti robijaš. No, ništa ga u životu nije slomilo jer je crpio snagu za svoje djelovanje u molitvi, u adoraciji i isposničkom životu. Slavonski Brod, ova biskupija i cijela Crkva u Hrvata izgubili su jednog svećeničkog velikana”, zaključio je svoje oproštajne riječi don Anto Baković. U ime liječnika i svih pokojnikovih suradnika u djelovanju “Obiteljskoga centra” i “Centra za dijete” te u mnogobrojnim programima zdravstvene i pronatalne edukacije govorila je dr. Zdenka Paić. Gradonačelnik dr. Jozo Meter oprostio se u ime građana Slavonskoga Broda. “Zbog svojih aktivnosti često je u bivšoj državi bio tema partijskih sastanaka kao neprijatelj države, premda u njegovim plemenitim djelima nije bilo nekakva neprijateljstva. … Zahvaljujući mons. Marku, njegovu Obiteljskom centru i Centru za dijete, danas u našem gradu s nama živi i raduje se na stotine mladića i djevojaka … Sve nagrade i priznanja koja je dobio za svoj životni rad samo su simbolična potvrdnica da je mons. Marko bio čovjek iz naroda, koji je svoj narod volio i za nj se uvijek spremno žrtvovao”, rekao je.

Tijelo pokojnoga mons. Marka Majstorovića položeno je ispod kapelice svećeničke grobnice u Slavonskome Brodu, uz lijes mons. Vida Mihaljeka, dugogodišnjega župnika i upravitelja svetišta Gospe od Brze Pomoći, još jednoga svećenika čije je djelovanje snažno obilježilo povijest naroda i Crkve ovih krajeva u razdoblju poslije 2. svjetskoga rata, a čiju je smrt 1989. godine izvještaj Glasa Koncila popratio bremenitim i znakovitim naslovom: “Odlaze nam veliki”, svjedočeći tako o iznimnosti koja još jednom osvaja i nadahnjuje, a koju do kraja nije jednostavno izmjeriti, razumjeti i slijediti.

Mons. Marko Majstorović rođen je 6. studenoga 1928. u Nuštru. Osnovnu školu pohađao je u rodnome mjestu, a srednju u Vinkovcima. Godine 1947. otišao je u Bogoslovno sjemenište u Đakovo gdje se pripravljao za svećeničko ređenje koje je primio u đakovačkoj katedrali 6. srpnja 1952. Prvu svećeničku službu obnašao je kao upravitelj župe u Radikovcima. Po nalogu tadašnjih komunističkih vlasti uhapšen je i osuđen na zatvorsku kaznu te je zatočen u zatvoru Stara Gradiška. Župnikom u Tordincima postao je 1955. godine, a od 1. rujna 1965. pastoralno je vodio nedavno ustanovljenu župu Duha Svetoga u Slavonskome Brodu, od koje 1980. i 1986. nastaju još dvije nove župe. Naslovom monsinjora počašćen je 1989. godine. Nakon što je 2002. na znakovit način u Slavonskome Brodu proslavio zlatni svećenički jubilej, umirovljen je u kolovozu 2003. Nastavljajući i dalje mnogovrsne pastoralne aktivnosti, do smrti je živio i djelovao u “Marijinome domu” u Brodskome Brdu.