Zagreb, (IKA) – Drugi dan međunarodnog simpozija “Obitelj – u središtu Crkve i društva? Novi izazovi u pastoralu braka i obitelji”, koji je u sklopu Srednjoeuropskoga katoličkog dana u hotelu Internacional u Zagrebu priredila Hrvatska biskupska konferencija i BK Češke, Austrije i Mađarske u suradnji s BK BiH, Slovačke, Slovenije i Poljske, započeo je 24. travnja uvodnom molitvom.
Zatim je dr. Josip Baloban govorio o braku i obitelji u svjetlu Drugoga vatikanskog sabora danas. Napomenuo je kako se u Europi već više desetljeća zamjećuje demografska proturječnost s pitanjem: jesu li brak i obitelj jedine ustanove u kojima dolaze na svijet i odgajaju se novi članovi društva, a onda i novi članovi Crkve? Suvremeni čovjek u tijeku života prolazi kroz više brakova, pa i obitelji u kojima ima rastavljenih i opet vjenčanih, kao i djece iz više prethodnih brakova. Citirajući članak iz Novog lista, dr. Baloban zaključio je kako je očekivanje da brak u suvremenim uvjetima traje beskonačno te da se od ljubavi traži da traje još i više. “No, koliko god kriza imao, brak će izgleda ostati osnovni i najstabilniji oslonac društva”, istaknuo je dr. Baloban.
Govoreći o specifičnosti kršćanskog braka i kršćanske obitelji, istaknuo je kako je kršćanska obitelj, koja nastaje iz ženidbe slika i sudioništvo u savezu ljubavi između Krista i Crkve. Govor o specifičnosti kršćanskoga braka povezuje se s njegovom sakramentalnošću u kojoj dolaze do izražaja teološka, kristološka i ekleziološka dimenzija braka, pri čemu kristološkoj i ekleziološkoj dimenziji prethodi dimenzija tajne stvaranja, a sve to upotpunjuje eshatološka dimenzija braka, istaknuo je govoreći o smjernicama Drugog vatikanskog koncila. Govoreći o braku i obitelji koji su temeljne ustanove i vrednote društva, ističe kako obitelj u svijesti europskih građana ima veće značenje od braka. Da je obitelj u Hrvatskoj veoma važna govori i podatak da se još uvijek više od 90% djece rađa u braku, dodao je dr. Baloban, govoreći o statističkim podacima pojedinih istraživanja. Upozorio je na sve veći postotak djece čiji su roditelji rastavljeni i djece koja žive s jednim od roditelja, koji je već u drugom ili trećem braku. Na temelju istraživanja, dr. Baloban je rekao kako dijete treba dom s ocem i majkom da bi odrastalo sretno i uspješno. Govoreći o problemu pobačaja, dodao je kako se djeca prihvaćaju kao obiteljska vrednota, ali da se pobačaj uzima kao sredstvo planiranja obitelji i određivanja broja djece u obitelji. Na kraju izlaganja dr. Baloban je rekao kako se obitelj nalazi pred klasičnim, ali i pred novim iskušenjima. Ta nova iskušenja očituju se u sve većoj individualizaciji osoba, u rastućem otklonu od religijskih obveznih životnih oblika i u porastu trenda da se dugo živi izvan braka i da određen postotak osoba u tijeku života živi u jednom ili više brakova. Pozvao je da sadašnji i budući pastoralni put Crkve ide u smjeru jasne i zahtjevne proklamacije u naviještanju i crkvenom naučavanju, ali istodobno u smjeru pastoralnog postupanja koji računa s velikom dozom tolerantnosti, pa i polovičnih rješenja i stanovitih “kompromisa”, imajući pred očima milosrđe prema slabim i krhkim ljudima.
Potom je dr. Gerhard Marschuetz iz Beča održao izlaganje na temu “Muško i žensko kao bračni par u 21. stoljeću: uloge, dostojanstvo, partnerstvo”. Istaknuvši ulogu spolova u braku, dr. Marschuetz zamijetio je kako je vidljivo da je u posljednjih nekoliko desetljeća došlo do duboke promijene u odnosu spolova. Promijenjeno je poimanje žene koja je imala pridjeve ljubavi, braka, djece te je time veći broj muškaraca postao nesiguran. Dodao je kako obitelj više nije usredotočena na ženu, već na roditelje. Model obitelji gdje se ženi dodjeljuju interni, a muškarcu eksterni zadaci više nije aktualan. Ravnopravnost spolova zastupa da se žene treba tretirati jednako kao muškarce, zato se kritizira tradicionalnu žensku ulogu, pa čak se i biološka razlika smatra nerelevantnom činjenicom, istaknuo je Marschuetz, upozoravajući na problem gubitka značaja braka. Čežnja za ljubavlju i dalje postoji, no dok je to orijentirano na partnerstvo, a ne roditeljstvo, to se odvija u izvanbračnim zajednicama.
Govoreći o partnerstvu između dvije osobe rekao je kako je ključna nit poimanja partnerstva “rad na vezi”, koji ovisi o kontinuiranom naporu. Istaknuo je pojam dostojanstva koji omogućuje muškarcu i ženi u braku da dožive puninu. Dostojanstvo je imanentna vrijednost koju treba uvažavati, istaknuo je Marschuetz, dodajući kako dostojanstvo koje čini čovjeka jest temelj ljudskosti. Čovjek je biće sposobno za odgovornost. Drugi vatikanski koncil kaže kako dostojanstvo čovjeka počiva u Bogu i u njemu se dovršava, ukazuje na stvaranje čovjeka po uzoru na Boga, da je čovjek stvoren od sebe samoga po uzoru na Boga i time ima sposobnost spoznati i ljubiti Boga, rekao je Marschuetz, ističući kako je ljubav prvotni dar koji ujedinjuje muškarca i ženu, a potom se gradi partnerstvo te da partnerstvo može uspjeti samo onda ako se ne očekuje nemoguće.
Nakon predavanja dr. Balobana i dr. Marschuetza održana je kratka rasprava u kojoj su sudionici simpozija predavačima postavljali pitanja.

Potom je izlaganje o rastavljenima i ponovno oženjenima kao ozbiljnoj brizi Crkve govorio dr. Josip Grbac, istaknuvši kako Kristove riječi, pa ni one koje se tiču nerazrješivosti braka, ne smiju biti tumačene isključivo kao zakon. One moraju biti čitane unutar vizije vjere i nasljedovanja Krista. Grbac je postavio pitanje nemamo li danas previše legalističkog morala, gdje se nimalo ne gleda na minimum vjerskog uvjerenja i povjerenja te na brak kao na dar i zadatak; trudi li se Crkva danas dovoljno spojiti vrednotu braka i vrednotu slobode? Rekao je kako u biblijskom smislu nerazriješeni brak nije samo ideal, nego ciljna zapovijed koja pokazuju put, ali i obvezuje da se na postizanje tog cilja čovjek mora pripraviti. Iznio je činjenicu “moralne smrti” braka, što znači, da taj brak, nakon teških propusta, nema ništa zajedničkoga s onim što bi trebao biti, tj. sakramentom spasenja. Dr. Grbac dodaje kako ima razlike u tome je li netko nakon ozbiljnih nastojanja kako bi spasio svoj brak, ipak napustio taj isti brak, ili je pak svojom lakomislenošću ili krivnjom uništio brak. Rastavljene i ponovno oženjene podijelio je u tri skupine: one koji se kompletno distanciraju od Crkve, one koji zadrže vjeru, ali nisu dovoljno svjesni da žive u suprotnosti s voljom Božjom, te one koji su i toga svjesni, ali bi željeli primati sakramente. Ta posljednja kategorija, ističe dr. Grbac, Crkvi predstavlja najveći problem. Dodao je kako rastavljeni i ponovno oženjeni moraju jasno biti poučeni da ih Crkva ne smatra otpadnicima te da respektira njihovu savjest. Istaknuo je kako su neki teolozi predlagali da u slučajevima kada je netko samo po savjesti siguran da njegov brak nije bio valjan, kada je to nemoguće dokazati na sudskom postupku, da on tada može pristupiti sakramentima. No, crkveno učiteljstvo nije odobrilo takav stav. Neki su teolozi, dodaje dr. Grbac, pokušali “krepost epikeie” primijeniti na slučaj pripuštanja sakramentima rastavljenih i ponovno oženjenih. No, stav je učiteljstva Crkve da ne može netko tko živi u takvom neregularnom stanju “po savjesti” odlučiti se pristupiti sakramentima. Savjest ne može odlučivati ono što je u suprotnosti s Božjim zakonom, a Božji zakon pridaje braku dimenziju nerazrješivosti, istaknuo je Grbac.

Na pitanje ostaju li rastavljeni i ponovno oženjeni kršćani i dalje bez perspektive potpunog uključivanja u život Crkve, dr. Grbac je odgovorio kako oni imaju mogućnost sudjelovanja u vanjskom djelovanju Crkve, a da o njihovoj intimnoj pripadnosti Crkvi i vjernosti Bogu može prosuđivati samo Bog.

Posljednje predavanje na temu “Usmjerenost obitelji kao tema i zadaća Crkve/zajednice” održao je dr. Pero Aračić, koji je rekao kako “Obitelj nije samo jedno područje pastorala, nego temeljni subjekt za život i poslanje Crkve” te da iz toga nužno proizlazi novi način shvaćanja pastorala. Tvrdnja da je obitelj mjesto u kojem se koncentrira, sažima i ukrštava svekoliki pastoralni rad znači da i nositelji kao i suradnici u obiteljskom pastoralu moraju u tome smislu biti adekvatno formirani da prihvate obitelj kao mjesto u kojem se križa, sažima i promovira pastoralno djelovanje Crkve, rekao je dr. Aračić. Teolozi mogu imati rezerve u tome smislu, dodaje dr. Aračić, jer još uvijek ne uočavaju važnost odnosa između stvarnosti kršćanske obitelji i otajstava naše vjere, odnosno ne shvaćaju koje bi teološko značenje imala obitelj. Dr. Aračić iznio je mnogostruke poteškoće naše Crkve: premala učinkovitost kateheza za kršćansku inicijaciju, otklon od vjere mladih i odraslih osoba, kulturno i socijalno marginaliziranje vjernika, izvjesni umor koji se ćuti u našim crkvenim zajednicama, poteškoće svećenika pretrpanih radom…

Dr. Aračić iznio je zatim nekoliko ciljeva kako bi upravljenost prema obitelji, njenim bogatstvima i mogućnostima u župi i biskupiji bila višestruka. Tako je naglasak stavio na predstavljanje i svjedočenje obitelji i njene ljudske i kršćanske vrijednosti kao središnje i kao prve gdje se konkretno ostvaruje evanđelje ljubavi u kršćanskoj zajednici; stavljati obitelj, njen resurse i potrebe u središte aktivnosti obiteljskog pastorala, pastorala koji se odnosi na same obitelji; obiteljski pastoral učiniti središtem evangelizacije, formacije i poslanja župe i biskupije; poticati suradnju i koordinaciju s tijelima koje uspostavi biskupija i župa; obiteljske skupine na razini župa, dekanata pa i biskupije trebaju postati snažno povezani i žarište poticanja društvenih oblika potpore i vrednovanja obitelji. Na kraju izlaganja dr. Aračić je istaknuo kako je obiteljski pastoral mnogo dobio od udruga i pokreta koje njeguju bračnu i obiteljsku duhovnost.

U poslijepodnevnim satima sudionici simpozija nastavili su radom u skupinama u 13 stručnih radionica. Sudionike simpozija u večernjim je satima u koncertnoj dvorani “Vatroslava Lisinskog” primio dogradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, poželjevši im donošenje uspješnih zaključaka te njihovo provođenje u djelo. Nakon prijema, ansambl narodnih pjesama i plesova “Lado” održao je prigodni koncert, prikazavši gostima iz domovine i inozemstva razne plesove koje baštini Hrvatska. Nakon koncerta uslijedio je prigodni domjenak.