Zagreb, (IKA) – Književna večer u prostorijama HKD-a sv. Jeronima u Zagrebu bila je 22. travnja posvećena romanu “Zlatko” Jagode Truhelke. U ožujku je, naime, svetojeronimsko društvo objavilo njegovo drugo izdanje, u prigodi 140. obljetnice autoričina rođenja i 70. obljetnice samoga “Zlatka”, kojega je prvi put objavilo 1934. godine. O knjizi je govorio dr. Stanislav Vitković, nakon što je Tvrtko Klarić u uvodnoj riječi upozorio okupljene na još neka upravo izišla svetojeronimska izdanja, među kojima posebno na knjigu Gracijana Biršića “O svetom Antunu – drukčije”.
Dr. Vitković je svoje izlaganje započeo prikazom životnog puta Jagode Truhelke, rođene u Osijeku 1864. od roditelja koji su nju i njezinu braću, među kojom je i poznati arheolog Ćiro Truhelka, odgojili u duhu hrvatskog rodoljublja, premda sami nisu bili etnički Hrvati, nego je majka bila mađarska Njemica, a otac Čeh, koji je došao učiteljevati u Hrvatsku. Osječke “zlatne danke”, opisane u njezinu istoimenom, najboljem književnom djelu, naglo je prekinula nesretna smrt oca, koji se 1877. utopio u Dravi, nakon čega se obitelj seli u Zagreb. Tu Truhelka završava učiteljsku školu, i otad radi kao učiteljica, najprije u Osijeku, potom u Gospiću, pa u Banjoj Luci, Sarajevu, Zagrebu i ponovno u Sarajevu. Jedan od plodova boravka u Sarajevu jest i roman “Zlatko”. Zlatko je jedanaestogodišnji zagrebački dječak kojemu je umrla mati, a otac se ponovno oženio, saznaje da je posvojče i da mu prava majka živi u Sarajevu te bježi od kuće da bi ju pronašao u Sarajevu. Prof. Stanka Pavuna pročitala je pojedine ulomke iz knjige, a dr. Vitković izlaganje je zaključio citatom iz drugoga Truhelkina djela, da je dobrota najveća mudrost.