Zagreb, (IKA) – U organizaciji Katedre Svetog pisma Novog zavjeta Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Kršćanske sadašnjosti u petak 2. travnja u dvorani “Vijenac” Bogoslovnog sjemeništa na Kaptolu, održan je okrugli stol na temu “Kako danas govoriti o Isusovoj muci i smrti?”. O zadanoj temi govorili su prof. dr. Ivan Dugandžić, doc. dr. Ivan Šaško, dr. Željko Tanjić i dr. Mario Cifrak.
U uvodu u raspravu dr. Cifrak, profesor Svetog pisma Novog zavjeta rekao je kako je razapinjanje prije 2.000 godina bio tipičan oblik kažnjavanja za one koji bi prekršili zakon. Pročelnik Katedre Svetog pisma Novog zavjeta dr. Dugandžić govorio je o povijesnom prikazu Isusove muke i smrti. Istaknuo je kako kao vjernici moramo govori o Isusovoj muci i smrti s povijesnoga i teološkog stajališta te da nikako ne smijemo zaboraviti činjenicu uskrsnuća, jer ako to zaboravimo ne bi bilo niti govora o Isusovoj smrti. Dugandžić ističe kako su se Isusovi učenici nakon njegove smrti razbježali te da se nakon ponovnog susreta s Isusom na putu za Emaus okupljaju u Jeruzalemu svjedočeći raspetog Krista kao uskrslog. Evanđelisti su pisali Evanđelje za svoje, ali i za ostale zajednice te su znali da će ono doći i do Pilata. Ispada da su Evanđelisti htjeli krivnju za Isusovu smrt svaliti na Židove koji su sudjelovali u smaknuću. Tako se s vremenom, nastavlja dr. Dugandžić, demonizira lik Jude, a s Pilata se skida svaka krivnja te ga neke kršćanske zajednice proglašavaju svecem što smatra apsurdnim. Govoreći o antisemitizmu, dr. Dugandžić je rekao kako u Novom zavjetu ne možemo govoriti o antisemitizmu, jer se tu sukobljavaju židovske zajednice međusobno, tj. kako tvrdi dr. Dugandžić, judeokršćani sa Židovima, a to treba gledati kao unutar novozavjetni sukob. Posebno je istaknuo da kršćanski i židovski teolozi smatraju kako Novi zavjet nikako ne može biti antisemitistički, ali može poprimiti antisemitističko obilježje ako se u duhu ne vratimo u Isusovo vrijeme. Dugandžić na kraju svog izlaganja dodaje kako u ono vrijeme Židovi nisu nikoga mogli osuditi na smrt, već su to mogli učiniti samo Rimljani.
Pročelnik Katedre za liturgiku KBF-a dr. Šaško govorio je o Isusovoj muci i smrti s teološkog aspekta povezujući muku i smrt sa slavljem u liturgijskim činima. Istaknuo je kako je za kršćanstvo muka povezana sa žrtvenim karakterom te sa slavljeničkim govorom. Ljudsku se muku ne može slaviti, ali Kristovu da, jer je prisutan Bog koji trpi. Dr. Šaško dodaje kako je Bog trpio radi čovjeka da bi taj isti čovjek mogao slaviti muku. Osvrćući se na izricanje “tajne vjere” u euharistiji, gdje se govori o naviještanju Isusove smrti, o slavljenju uskrsnuća i iščekivanju slavnog dolaska, dr. Šaško je rekao kako se upravo u tom činu nalazi odgovor slavljenja Isusove muke te da on povezuje Krista razapetog sa čitavom Crkvom. Dr. Šaško iznio je i problematiku teškog usvajanja riječi žrtve i zadovoljštine, dodajući kako treba razlikovati žrtvu koja može biti objekt, tj. predmet žrtvovanja od žrtve koja može biti slavljena.
O teološkom aspektu Isusove muke i smrti govorio je i viši asistent pri Katedri fundamentalne teologije dr. Tanjić. Govorio je o Isusovoj žrtvi na križu, uspoređujući ju s ljudskim žrtvama, koji žrtvuju svoje živote za nekoga i nešto. Dr. Tanjić istaknuo je kako je u žrtvama ljudi koji se žrtvuju za nekoga i nešto prisutan Sotona koji ljude navodi na rješavanje problema, ali se to Sotonino nasilje ne može razotkriti, jer se skriva u žrtvovanju pojedinca, kojega Sotona najprije demonizira, a potom uzdiže do božanstva, kako bi se žrtvovao za kolektivnu zajednicu. Dr. Tanjić je rekao kako već Stari zavjet nadvisuje ljudske žrtve. Biblija, ističe Tanjić, lišava žrtve božanskog karaktera i lišava krivice Boga. Svoje razmišljanje o muci i smrti Isusovoj dr. Tanjić je završio mišlju kako Isus svojom smrću razobličuje Sotonu koji upada u zamku razapinjanja Krista na križu.
Nakon predavanja uslijedila je rasprava u kojoj su sudionici mogli postavljati pitanja vezana uz muku i smrt Isusovu.