Đakovo, (IKA) – “Kršćansko viđenje solidarnosti s posebnim osvrtom na hrvatsko društvo” bila je tema trećega studijskoga dana o socijalnom nauku Crkve koji je na Teologiji u Đakovu 27. ožujka priredio Biskupijski pastoralni centar – Ured za socijalni nauk Crkve i društvena pitanja, čiji je biskupijski povjerenik dr. Vladimir Dugalić, a u suradnji s Centrom za promicanje socijalnoga nauka Crkve HBK. Cilj je studijskih dana bolje upoznavanje vjernika, osobito mlađih intelektualaca, studenata, članova katoličkih laičkih udruga te osoba koje djeluju u javnome, kulturnom i društvenom životu na području Đakovačke i Srijemske biskupije, s bogatom tradicijom socijalnoga nauka Crkve. Do sada se u taj oblik rada uključilo oko pedesetak vjernika iz biskupije. Prije radnoga dijela nazočne je pozdravio pročelnik Centra za promicanje socijalnoga nauka Crkve HBK mr. Gordan Črpić. Govoreći o solidarnosti, rekao je kako je ona jedna od ključnih tema i u socijalnom nauku Crkve, te da sve više dolazi do izražaja kao ključna tema za funkcioniranje i razvoj suvremenih društava. Suvremeno je društvo nezamislivo bez razvoja solidarnosti i razvoja kulture solidarnosti. “Društvo je svjesno da bez solidarnosti ne može opstati, a mi kao vjernici unutar Crkve trebali bi biti ispred toga društva, imati dublji motiv iz kojega imamo smisla zalagati se za solidarnost i na neki način biti kvasac razvoja solidarnosti u društvu”, rekao je mr. Črpić.
Tema susreta obrađena je s tri aspekta: biblijskoga, otačkog i socijalnog nauka Crkve. S biblijskog aspekta obradio ju je dr. Ivan Dugandžić, govoreći na temu: “Biblijska inspiracija solidarnost suvremenih vjernika”, ograničivši se na Novi zavjet. Govorio je o ključnim riječima – solidarnosti, polazeći od jednostavne definicije da je to svijest o potrebi zajedničkoga mišljenja i djelovanja, bratstvu – novozavjetnom idealu gdje je istaknuo činjenicu Isusova solidariziranja sa siromašnima, nazivajući ih svojom braćom, te da čovjek bližnji nije više onaj po krvi ni onaj po religijskoj pripadnosti, nego onaj koji pokazuje ljubav prema čovjeku u nevolji. Dr. Dugandžić istaknuo je i Isusovu zapovijed ljubavi kao motiv solidarnosti. Ljubav prema bližnjemu potiče iz Staroga zavjeta koju je Isus produbio i proširio. Dotaknuo se i odnosa prvih kršćana prema poganskom svijetu u koji kršćani uvode dvije vrednote koje potječu iz židovske tradicije: ljubav prema bližnjemu i poniznost.

Iz otačke perspektive temu susreta obradio je dr. Nikola Vukoja, čiji je naslov predavanje glasio: “Solidarnost iz perspektive kršćanske duhovnosti: od otačkog doba do našega vremena”. Čovjek je po svojoj biti solidarno biće. Crkveni oci ističu kako solidarnost nije samo dati potrebnijima od sebe, objasnivši kako “Krist prije nego je nešto dao, uzeo je sve ljudsko da ga učini u sebi dostojnim, dao je cijeloga sebe”. Solidarnost nije samo sposobnost, dar, osjećaj onih koji nešto imaju, znaju i mogu, nego je to jedna od temeljnih dimenzija života svih kršćana. Dr. Vukoja skrenuo je pozornost da solidarnost uključuje i brigu i odgovornost za cjelokupnu osobu bližnjega, a nadahnuće i temelj je Krist.

Posljednje izlaganje iz perspektive socijalnoga nauka Crkve imao je dr. Dugalić na temu: “Solidarnost u memoriji suvremene Crkve”. Iznio je presjek što se u Hrvatskoj događalo do 1945. godine, jer je najplodnije vrijeme kršćanskoga promišljanja o solidarnosti bilo od 1900. do 1945. U tom je kontekstu spomenuo i đakovačkoga profesora društvenoga nauka Crkve Vilka Andrlića, koji je 1920-tih i 30-tih godina u Đakovu objavio prvu katoličku sociologiju u Hrvatskoj. “Od 1945. do 1990. to je zamrlo, jer je na žalost, monopol i privilegij pao drugima u ruke, a mi smo bili opijum za narod. Uspjeli smo sačuvati samo neki aspekt karitativnoga djelovanja. Nakon 1990. u povojima smo. Međutim, analizirajući tekstove prethodnika i probleme s kojima su se oni susretali, zapravo ćemo prepoznati sebe. Bili su aktualni, i ono što su oni tada pisali – vrijedi i danas”, rekao je dr. Dugalić. Govoreći o današnjem pojmu solidarnosti, dr. Dugalić kazao je kako je u uskoj vezi s onim što je proizvela francuska revolucija sa svojim načelima – sloboda, jednakost i bratstvo. Solidarnost je bila jednim dijelom apologetski usmjerena, jer bilo je to vrijeme tri svjetonazora: liberalističkoga, katoličkog i komunističkog. Radnička pitanja izazvala su novi element – uspješni katolici koji su se, da bi uspjeli u novoj tržišnoj borbi trebali udružiti. Paralelno s tim solidarnost se počela povezivati s pojmom društvene pravednosti – s oblicima socijalne politike. Solidarnost je ne samo oblik udruživanja i pomoći, već mora biti stavljena i u kontekst institucionalnoga oblika kroz oblik socijalne politike.
U poslijepodnevnom programu seminar je nastavio rad u tri skupine na teme “Biblijska inspiracija solidarnosti suvremenih vjernika”, “Solidarnost iz perspektive kršćanske duhovnosti” i “Stanje solidarnosti i današnje perspektive u hrvatskom društvu”. Seminar je završio plenumom na kojem su predstavnici skupina iznijeli svoje zaključke. Plenumu je bio nazočan i đakovački i srijemski pomoćni biskup Đuro Hranić.
Mr. Črpić rekao je kako će Centar za promicanje socijalnoga nauka Crkve HBK na temelju predavanja s toga susreta napraviti obrazac po kojemu bi se u župama radilo na poticaju i nadahnuću za solidarnost. Zaključio je kako su vjernici i kao građani odgovorni da u društvu izgrađuju dimenziju povjerenja, jer solidarnosti nema bez povjerenja. Naime, Hrvatska ima jednu od nižih razina povjerenja među samim Hrvatima. Prema svim istraživanjima, razina povjerenja Hrvata u Hrvate se kreće između 17 i 20 posto. Na kraju susreta dr. Dugalić je nazočne izvijestio kako je u tijeku rad na koordinaciji laičkih udruga u Slavonskom Brodu i Osijeku, kako bi se na temelju toga moglo osnovati vijeće pri Uredu za socijalni nauk Crkve i društvena pitanja u tijeku, što je bio jedan od zaključaka s protekloga susreta.