Varaždin, (IKA) – U okviru korizmenih tjednih tribina u organizaciji župe sv. Vida u dvorani Božjeg naroda u samostanu franjevaca kapucina u Varaždinu o temi “Svjetovni i Crkveni mediji o Crkvi” 17. ožujka govorio je dr. fra Mirko Mataušić, profesor novinarstva iz Zagreba. Sve okupljene na početku je pozdravio voditelj tribina fra Goran Rukavina. Istaknuvši kako je današnje društvo obilježeno medijskom komunikacijom, dr. Mataušić kazao je kako je to dovoljan razlog da se i Crkva ozbiljno bavi pitanjem medija. Pojasnivši pojam građanskog društva kao sustav u kojem se poštuju pluralizam, sloboda govora i jednakost, rekao je da je potpuno nerazumljivo zbog čega Crkva kao zajednica ljudi ne bi po nekim shvaćanjima imala pravo iznositi u javnosti svoje mišljenje jer oni koji tvrde da Crkva nema pravo govoriti u javnosti zazivaju totalitarističke odnose. Govoreći o Crkvi u svjetovnim medijima, predavač je rekao da su središnji sadržaj današnjih medija upravo događaji. No, mediji, podilazeći ljudskim sklonostima, radije se bave izvanrednim, nego li redovitim vijestima, radije negativnim, nego pozitivnim. Da bi se mediji bavili crkvenim događajima, riječ mora biti o vrlo značajnim pozitivnim događajima, kojih je malo, pa mediji rado izvještavaju o ekstremnim, izvanrednim i jako konfliktnim događajima, jer mediji žive upravo od ekstrema, istaknuo je izlagač, dodavši kako medije zanimaju svađe i sukobi, pa čak i uvrede, a ako takvih sadržaja nema dovoljno, tada se izmišljaju ili natežu iz konteksta. Izazivanje ekstremnih događaja putem medija pristup je koji odnose u društvu i događaje, pa tako i one crkvene, navlači na tzv. gladijatorski obrazac, odnosno na nemilosrdnu borbu interesa dobro uvježbanih strana. Pritom je upozorio kako to ne znači da treba bježati od konflikata i negativnosti u Crkvi, ako one postoje, ali u takvoj borbi interesa ne dolazi do izraza bit stvari.
Istaknuvši kako se Crkva u svom redovitom djelovanju trudi upravo oko suprotnoga, a to je da se život odvija normalno i redovito, kazao je da to medijima nije zanimljivo jer to nije senzacija. Premda u javnosti nije smanjen interes za religiju i Crkvu, u svjetovnim medijima u svijetu sve je manje novinara koji su upućeni u vjersku tematiku, a ukinuta su i posebna uredništva za religiju, što je rezultiralo da mediji svoje izvještavanje usmjeruju samo na izvanredne događaje primarno kriminalnoga i skandaloznoga karaktera. Rekavši kako današnji svjetovni liberalni mediji nisu slobodni koliko se tvrdi, dodao je da iza mnogih napada na Crkvu često stoje veliki lobiji kojima ona smeta. Zbog protivljenja ratu Crkva je smetnja industriji oružja, smeta farmaceutskoj industriji jer se protivi umjetnoj kontracepciji, zbog zastupanja moralnih načela smetnja je onima koji zarađuju na kriminalu, nemoralnim oblicima zabave, pornografiji i drogi, a zastupajući ljudska prava smeta diktatorskim režimima.
Govoreći o potrebi odgovarajućih odnosa s javnošću, dr. Mataušić istaknuo je da je Crkva za svoju sliku u medijima djelomično i sama kriva zbog nedovoljne brige za svoj odnos s medijima i nedovoljnog znanja odgovornih u Crkvi. Pritom je kazao kako se na tom području u zadnje vrijeme dosta toga promijenilo osnivanjem ureda za odnose s javnošću, ali njihovi djelatnici često ne raspolažu informacijama koje novinari traže, a informacije se čak često i skrivaju ili se s njima kasni. Ujedno je naglasio da mediji danas s vjerskih događaja uglavnom prenose dijelove propovijedi, a ako se propovjednici u njoj ne dotaknu nekih aktualnih problema društva, tada mediji nemaju o čemu izvještavati. Stoga dr. Mataušić zaključuje kako Crkvi treba postati vrlo važno doći u medije jer se sve veći broj vjernika o Crkvi informira isključivo iz svjetovnih medija. Zato se treba truditi da slika, koju ti mediji donose o Crkvi, bude što više pozitivna, odnosno da u medijima bude što više onog što je Crkvi važno reći.
Osvrnuvši se u svom izlaganju na izvještavanje samih Crkvenih medija o Crkvi, kazao je kako već dulje vrijeme ti mediji gube publiku, među ostalim i zato jer ih se percipira kao stranačke, odnosno konzervativne, jer su ljudi navikli na pluralne medije koji zastupaju različita stajališta. Nepovjerenje javnosti izaziva i to što katoličke novinare doživljavaju kroz njihovu lojalnost prema Crkvenoj zajednici, smatrajući da oni ne iznose ono što bi joj moglo narušiti ugled. Potiskivanjem negativnosti, one se ne iznose na vidjelo, pa se ne može ni utjecati da se one poprave. Tako je kod pojedinaca, a tako je i kod zajednice, rekao je izlagač dodavši kako je potrebno iznositi i pisati i o negativnostima unutar Crkve. No, Crkveni mediji se uglavnom boje pisati o negativnostima, pogreškama, neuspjesima i konfliktima, smatrajući da pod svaku cijenu treba prikazati Crkvu kao dobru i savršenu zajednicu u kojoj nema grijeha, premda je jasno da to nije istina, pa na tomu svoju tiražu podižu sekularni mediji. Zastupajući visoke ideale i ponašajući se kao da smo ih i ostvarili, kao zajednica dolazimo u konflikt sa stvarnošću, pa nismo uvjerljivi. Ako dio događanja prešućujemo, onda nam se ni ne vjeruje kada iznosimo doista vrijedne i pozitivne događaje iz Crkvenog života, kazao je dr. Mataušić, dodavši kako Crkveni mediji obično ni ne pišu o temama koje su javnosti zanimljive, poput izvanrednih događaja, ukazanja, iscjeljenja, nadnaravnih pojava i sličnog. Osvrnuvši se na distribuciju Crkvenog tiska, upozorio je da prodaja tiska u crkvama ovisi o svećenicima koji ih naručuju za distribuciju te je pritom podsjetio kako su u vrijeme komunizma svećenici širenje katoličkog tiska smatrali svojom pastoralnom dužnošću, dok je to danas sve manje slučaj, pa bi trebalo razmisliti o novim načinima distribucije tiska.
Zaključujući izlaganje, fra Mirko Mataušić istaknuo je kako odnos Crkve prema medijima ukazuje na njihovu problematičnost i nesavršenost, no mediji se ni ne trude sakriti tu svoju nesavršenost, pa su upravo zato i uspješni. Tako bi i Crkva, također svjesna da nije savršena, trebala otvoreno progovoriti o svojim nedostacima jer bi to moglo samo koristiti njezinu ugledu, odnosno njezinoj slici u javnosti, pa i u njezinim medijima. Uz ozbiljan kršćanski život, upravo je transparentnost unutrašnjeg života Crkve najbolji lijek protiv loše slike Crkve u medijima, istaknuo je predavač.