Obitelj koja je, unatoč svemu, još uvijek jedino mjesto gdje se rađaju i odgajaju nove ljudske osobe, nipošto ne bi smjela biti zanemarena ni u društvima koja idu ususret globalizaciji, poručio je u kolumni novog broja mjesečnika Kana (ožujak, 2004.) teolog i publicist o. Bono Zvonimir Šagi. U tekstu “Vrline u odgoju mladih” o. Bono ocijenio je da kršćanska misao o obitelji mora jače prodirati u te suvremene procese i da se treba stupiti sve više u javni dijalog s tim novim tendencijama. Kršćanska obitelj, smatra kolumnist, mora postati izazov i ujedno svjedočanstvo nezamjenjive vrijednosti obitelji. Ističući različite kreposti koje obitelj gaji unutar svoga kruga, podsjetio je da kršćani nabrajaju, već tradicionalne u kršćanskoj kulturi, najprije tri teološke koje se odnose na Boga, a to su vjera, nada i ljubav. Znači, zaključio je, unutar obitelji koja je i sama vjernička, normalno je da djeca spontano prime i neku praksu odnosa prema Bogu, neki nutarnji spontani osjećaj prema Bogu.
Uz te tri vrline po kojima se vjernik identificira, koje su dinamične i u neprestanom rastu, o. Bono je istaknuo je da su potrebne i moralne kreposti, koje su općeljudske i bez kojih čovjek u društvu i svijetu, kako kaže, ne može biti častan ni uspješan u dobru, a obično ih se nabraja četiri iz kojih onda proizlaze i sve druge: mudrost, gdje je sadržana i istina, istinoljubivost; pravednost; umjerenost; duhovna jakost, odvažnost u dobru, hrabrost pa i u mukotrpnom zalaganju za dobro. Istaknuo je pri tome da bi te četiri moralne vrednote trebala na djecu prenositi, usađivati svaka obitelj, pa i ona koja ne vjeruje u osobnog Boga, jer one su dio ispravno shvaćenog humaniteta, identiteta, skladna i dobra čovjeka kao stvaratelja, aktivnog subjekta u zajednici.
U kolumni je o. Bono ocijenio da mora postojati dobar odgojni ambijent da bi se tijekom odgoja i obrazovanja gajile moralne vrline/kreposti kao što su razboritost, pravednost, duhovna jakost, umjerenost. Pri tome je spomenuo tri odgojna mjesta: obitelj, Crkvu (vjersku zajednicu), školu (odgojno-obrazovne ustanove). Upozorio je da se u sadašnjem europskom društvu često želi Crkvu (vjersku zajednicu) istisnuti iz procesa socijalizacije i prognati u neku izoliranu privatnost, a znanje o vjeri/religiji, religijama odijeliti od iskustva vjere, kulturu očistiti od njezinih religioznih temelja, ateistički sekularizam fundamentalistički nametnuti zapravo kao neku novu svjetovnu religiji. Zbog toga, napomenuo je, treba podsjetiti i na još uvijek važeća međunarodna pravila da roditeljima, ne državi, prvenstvo pripada pravo na određivanje načina odgoja njihove djece.

Duhovno-moralni odgoj mladih, ocijenio je, neodvojiv je od cjelovite socijalizacije, odnosno uraštanja mladog čovjeka u društvo kao subjekta, društveno sposobna za odgovorno djelovanje na dobro svoje, svojih bližnjih i zajedno s drugima za zajedničko. U tu cjelovitu socijalizaciju, pojašnjava kolumnist, neminovno ulazi i prenošenje kulturnih vrednota, koje u našoj situaciji počivaju na kršćanskim korijenima, pa je zato nužno i upoznavanje kršćanskih religioznih vrednota kao i općeljudskih etičkih normi. (ika-kj)