Banja Luka, (IKA) – U Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci održana je 17. ožujka prva ovogodišnja rekolekcija pastoralno aktivnog svećenstva Banjolučke biskupije. Program je započeo u katedrali molitvom srednjeg časa, nakon čega je župnik u Bosanskoj Gradiški mons. Kazimir Višaticki svećenicima uputio duhovni nagovor. U dvorani Ordinarijata generalni vikar Banjolučke biskupije mons. Anto Orlovac održao je predavanje na temu: “Mučeništvo u učenju i praksi Ivana Pavla II. iz naše perspektive”. U prvom dijelu predavanja dr. Orlovac govorio je o teološkom značenju mučeništva i zastupljenosti te tematike u učenju i praksi pape Ivana Pavla II. “Jedva da je postojalo vrijeme u povijesti Crkve u kojem su se zaboravljali kršćanski mučenici kao što je to današnje vrijeme”, istaknuo je predavač i kao svijetli primjer naveo Ivana Pavla II., koji je nastavio drevno učenje Crkve o mučeništvu, ali i dao više novih smjernica. Istaknuta je i ekumenska dimenzija mučeništva, koju Sveti Otac redovito ističe u svojim govorima i dokumentima, jer “mučeništvo je baština cjelokupnog kršćanstva, a ne samo nekakva katolička specijalnost”, a mučenici su “ona nit koja može iznova povezati podijeljenu Crkvu”. U drugom dijelu izlaganja predavač je pokušao odgovoriti na pitanje kako se Crkva u Hrvata odazvala Papinu pozivu sveopćoj Crkvi da se suvremeni mučenici 20. stoljeća otrgnu velu zaborava. Papa, naime, kao važan zadatak za svaku mjesnu Crkvu i redovničku zajednicu vidi prikupljanje potrebne dokumentacije o mučenicima iz vlastitih redova, dok je na Apostolskoj Stolici popuniti martirologije opće Crkve, ponajprije kršćanskim mučenicima proteklog stoljeća, kojih je, prema nekim procjenama, bilo oko 45 milijuna. Kada se govori o mučenicima, Crkva u Hrvata tu ima svoje istaknuto mjesto, ali je bolna utemeljena tvrdnja da je to istodobno Crkva koja ne zna dovoljno cijeniti svoje mučenike i svece. Umjesto zaključka dr. Orlovac iznio je neke zanimljive prijedloge, prije svega nužnost postojanja centra za prikupljanje dokumentacije o svim mučenicima na razini BK, koji bi koordinirao radom biskupijskih centara, zatim prikupljanju po župama imena vjernika laika stradalih u ratovima i ideološkim sustavima 20. st., obilježavanju svih poznatih stratišta na kojima bi se povremeno slavile mise te pokretanju postupaka za kanonizaciju mučenika. Zaključeno je da Banjolučka biskupija, kao Crkva mučenika, ali i cijela Crkva u Hrvata, najviše može pridonijeti općoj Crkvi upravo na tom području.