Dubrovnik, (IKA) – Blagdan blaženog Alojzija Stepinca proslavljen je euharistijskim slavljima 10. veljače u dubrovačkim crkvama na kojima se okupio veći broj vjernika. U dubrovačkoj prvostolnici koncelebrirano misno slavlje predvodio je dubrovački biskup Želimir Puljić. U propovijedi biskup Puljić rekao je kako se svake godine na ovaj dan sjećamo 10. veljače 1960. kad je blaženi Stepinac točno u 14 sati i 15 minuta preminuo blaženom smrću pravednika. “Tiho i sveto završio je ovozemni hod nepokolebljivi branitelj vjere, neustrašivi čuvar pravovjerja i jedinstva Crkve, neumorni zaštitnik čovjeka, poglavito siromašnih i progonjenih. U Božje ime branio je slobodu Crkve. Zauzimao se za prava i dostojanstvo svake ljudske osobe, bez obzira na nacionalnost, vjeru i opredjeljenje. Sva je ta prava temeljio na Božjoj Riječi i Božjoj volji. Hrvao se s moćnima kako bi zaštitio nemoćne”, kazao je biskup i dodao: “Povijest Crkve upisala ga je među najhrabrije biskupe Europe onoga tragičnog vremena, jer je hrabro i bez straha osudio svaku zabludu i svaku mržnju: rasnu, klasnu, nacionalnu, vjersku i političku. Svoj je život završio kao svjesnu žrtvu ljubavi za Boga, za Crkvu, za spasenje ljudi, za dobro svoga ljubljenog naroda. Na upit jednog američkog novinara koja je sada njegova dužnost kao zatočenog biskupa, kardinal Stepinac je odgovorio: “Trpjeti i raditi za Crkvu!”.
Podsjetivši kako je vrijeme u kojem je kardinal živio bilo izuzetno teško i kompleksno, obilježeno nacizmom, fašizmom i komunizmom, biskup je istaknuo Stepinčevo suočavanje s njim. “Usprotivio se navedenim ideologijama i branio ljudska i narodna prava. I spašavao sve kojima je pomoć bila potrebna. Izložio se brojnim opasnostima. Nacisti su ga, jer je pomagao i spašavao Židove, Cigane, Srbe i Slovence, dva put pokušali likvidirati namještenim atentatima. A poslije rata znamo kako je opet hrabro digao glas protiv komunističke diktature i prosvjedovao zbog brojnih zločina koje su partizani počinili protiv Crkve, a osobito zbog ubojstava stotine katoličkih svećenika”, rekao je. Upitavši se što Stepinac može poručiti Dubrovčanima danas, biskup Puljić je kazao: “Na ovogodišnjoj svečanosti svetoga Vlaha pronijeli smo njegove moći istim onim putem kud je on prije 64 godine vodio procesiju našega Parca. On je večeras prisutan ne samo u našim srcima, već i po svetim relikvijama kojima ćemo na koncu mise iskazati dužno štovanje. Na obljetnicu njegove blažene smrti zahvaljujemo Bogu za dar junaka i svjedoka Alojzija. Zahvaljujemo i blaženom Alojziju što je u svojim nagovorima i propovijedima posvješćivao svećenicima njihovo dostojanstvo i ulogu u svijetu, te što znači biti Bogu posvećena osoba, što znači obdržavati redovničke zavjete i potpuno se Bogu posvetiti. Posebice pak zahvalni smo blaženom Alojziju što je stao u obranu života, obitelji i obiteljskog ognjišta, što se nije umarao ponavljati kako je hrvatska obitelj pozvana biti odraz nazaretske obitelji, te kako su roditelji suradnici Boga Stvoritelja, jer su znak vitalnosti, snage i nade Crkve i naroda”. Kardinal Stepinac je za svakoga imao prikladni govor utjehe i razjašnjenja, te svakome upućivao pastirsku i učiteljsku riječ: očevima i majkama, mladićima i djevojkama, studentima i radnicima, svećenicima i redovnicima, kulturnim djelatnicima i političarima. Uvijek je branio Božja prava i ljudsko dostojanstvo. Nije se plašio da će mu zbog toga predbaciti kako nije suvremen te ne shvaća tijekove modernog života. Pred moćnicima ovoga svijeta nije se povijao. Imao je osjećaj “pomazanog sluge” koji je pozvan i poslan navješćivati radosnu vijest evanđelja, sužnjima oslobođenje, tužnima radost, a svima proglasiti godinu milosti Gospodnje i dan odmazde Boga našega, kazao je. Predvoditelj misnoga slavlja podsjetio je i na Stepinčevu beatifikaciju 1998. godine u Mariji Bistrici, istaknuvši da u njegovom proglašenju blaženim prepoznajemo pobjedu Kristova Evanđelja nad totalitarnim ideologijama; pobjedu Božjih prava i savjesti nad nasiljem i ugnjetavanjem; pobjedu praštanja i pomirbe nad mržnjom i osvetom. Nakon mise, vjernici su molitvom i dodirom moći blaženog kardinala iskazali štovanje i zahvalnost blagopokojnom zagrebačkom nadbiskupu.