Beč, (IKA) – Crkveno razrješenje ženidbe nije “pitanje novca ili statusa”, upozorio je glasnogovornik Bečke nadbiskupije Erich Leitenberger 9. siječnja u Beču. Istaknuo je kako na crkvenim sudovima nema “nagodbi”, već se odluka uvijek donosi samo na izvedbi dokaza. Stoga je i proglašenje nevaljanim braka austrijske ministrice vanjskih poslova Benite Ferrero-Waldner sprovedeno u potpunosti korektno. Postupak je otvoren u siječnju 2002. u Salzburgu i završen u ljeto 2003. u drugom stupnju u Beču, što je “klasično” trajanje takvih procesa, kazao je Leitenberger, pojašnjavajući na upite novinara crkvene zakone o tom pitanju. U svakoj austrijskoj biskupiji postoji sud na kojemu zainteresirani mogu besplatno dobiti sve informacije i savjetovanja, a nadležan za postupak proglašenja braka ništavim načelno je sud biskupije u kojoj je sklopljena kanonska ženidba, no propisane su i određene iznimke. Postupak u prvom stupnju stoji 225 eura plus mogući iznimni troškovi, a na drugom stupnju još 125 eura. Ženidba u Zakoniku kanonskog prava uživa posebnu pravnu zaštitu te se pretpostavlja da je valjano sklopljena sve dok se ne dokaže suprotno. To biva po presudi koju donose dva neovisna suda: tek ako postoje dvije sudske presude koje se u potpunosti slažu o nevaljanosti ženidbe, stranke imaju pravo na sklapanje nove kanonske ženidbe. No, djeca iz braka koji je proglašen ništavim prema crkvenom pravu još uvijek imaju status rođene u bračnoj vezi. Kao najčešće razloge za proglašenje braka ništavim, Leitenberger je, uz formalne pogreške ili poteškoće vezane uz obdržavanje kanonskog oblika sklapanja ženidbe, naveo psihičke bolesti, kao i ovisnosti koje su bitno mogle utjecati na slobodnu volju i odluku za sklapanje braka. Razlog može biti i “pogrešna procjena” bračnih prava i dužnosti zbog manjka prosuđivanja, ili na primjer sklapanje braka da se udovolji želji roditelja a da to bitno utječe na slobodnu odluku zaručnika, ili ako se dokaže da je netko od supružnika već pri sklapanju braka odlučio ne biti vjeran ili ne imati djecu, kazao je, između ostaloga, Leitenberger.